Silaze u jame svakog dana godinama govoreći jedni drugima ”Sretno”, koje im znači više od samo simboličnog viševijekovnog pozdrava. Uslovi rada loši, metode zastarjele, a kažu o tome se priča samo na dan rudara ili u slučajevima najgoreg ishoda – nesreća u rudnicima.

 

“Ne vidimo mi jednog sistemskog rješenja kad je u pitanju kompletna Elektroprivreda, a naročito rudnici bez kojih Elektroprivreda ne može da radi. Vjerujte, mi smo zadnji ljudi koji se pitaju u ovom sistemu, a sve počiva na nama. S druge strane, žao nam je, pa se desi da mi i ginemo na kraju krajeva za ovu državu, a država ne prepoznaje naš rad”, rekao je Senad Sejdić, predsjednik Sindikata rudnika Mramor.

 

A brojka poginulih rudara je skoro 6 stotina u istoriji. Smrtnog ishoda dvije godine u bosanskohercegovačkim rudnicima nije bilo, no nesreće su i dalje vrlo česte. Najsmrtnosnija nesreća upravo se dogodila u Mramoru, a život je uslijed još nerazriješene ekspolozije izgubilo 180 bosanskohercegovačkih rudara. Nesreće u rudnicima Breza, Raspotočje, Kakanj takođe su imale velik broj smrtnih ishoda. Struka upozorava da danas svi propisi postoje, ali i da je podzemna eksploatacija zapostavljena, zbog profitabilnosti.

 

“Ne mislim da je profitabilnost uzrok loše sigurnosti zaposlenih, ali ona se mora ogledati kroz izradu elaborata, tehnoekonomske procjene profitabilnsoti i ocjene, donošenje određenih odluka za nešto što se može profitabilno eksploatisati, a kako je to i definisao Zakon o rudarstvu. Zakon o rudarstvu i Zakon o koncesiji, oni tretiraju profitabilnu ekspoloataciju mineralne sirovine. U našem slučaju to nekako dugo traje. Zaista dugo traje i podzemna eksploatacija dolazi baš žestoko u krizu kako sa profitabilnošću tako nažalost i sa sigurnošću“, kazao je rudarski inžinjer doc. dr. Zajim Hrvat.

 

Dodaje Hrvat i da je Elektroprivreda izdvojila milione maraka za modernizaciju rudnika, međutim da se u jami Mramor još koristi primitivna metoda. Baš to žalosti rudare, jer za modernizaciju imaju sve spremno.

 

“Mi duži vremenski period imamo kreirano sve, pripremljene sve uslove za modernizaciju i humanizaciju rada u ovom rudarskom objektu. Ako smo se usaglasili i sa Federalnim ministarstvom i Elektroprivreda i rukovodstvo rudnika zajedno sa sindikatom da je ovaj rudarski objekat još uvijek potreba energetskog sektora moramo ga modernizovat”, istaknuo je Sinan Husić, predsjednik rudnika FBiH.

 

Modernizacija neophodna, jer uslovi postoje, tehnologija napredna, a tehnički propisi uređuju skoro sve. Svaki rudnik, kaže Hrvat ima svoja uređenja, projektno-tehničku dokumentaciju i da bi uz kontrolu nadzornih odbora nesreće bile svedene na minimum.

 

“Dugo sam sudski vještak i analizirao sam brojne povrede, vjerujte, veću silu nisam uočio. Često se radi o nepoštivanju tehničkih propisa, radi se o nekompetentnosti određenog nadzorno-tehničkog osoblja. Svaki rudnik ima svoju sopstvenu službu zaštite na radu, ima odobrenu projektno-tehničku dokumentaciju i ukoliko se to poštuje, ukoliko se vrši kontrola, nadzor, onda nesreće bi bile daleko manje”, govori doc. dr. Zajim Hrvat.

 

Zaboravljamo koliko je rudarstvo teška djelatnost, dodaje, naglašavajući da su metode korištene u jami lignita Mramor jako zastarjele, te da njihovo korištenje uvijek nosi opasnost po život rudara. Rizikuju živote u jamama, radeći ono neophodno za opstanak privrede i energetike, a prava i plate često traže na ulicama. Sve potrebno da rizik bude smanjen i da cifra poginulih i povrijeđenih više ne raste, postoji. Potrebno je samo da se takvo nešto i obezbijedi – modernizacija, humanizacija i svakako kvalitetna kontrola.