Smatra se da je temelje današnjem Jajcu udario Hrvoje Vukčić Hrvatinić u periodu od 1391. do 1404. godine, dok je dolina Plive i Vrbasa bila naseljena još u antičko doba.

Grad se razvijao kao odbrambeni i trgovački centar. Tokom petnaestog vijeka Jajce postaje prijestonica gdje je 1461. okrunjen Stjepan Tomašević, a u tvrđavi su izgrađeni kraljevski dvor i kapela. Ovo je posljednji grad koji je pao pod vlast Turaka 1528. godine.

Za vrijeme otomanske vladavine grad znatno gubi na važnosti, njegova odbrambena moć slabi, a zidovi, do tada neprobojne tvrđave, se urušavaju.

Jajce je u potpunosti uništeno u velikom požaru 1658. godine, navode istoričari, a značajniji oporavak uslijedio je osamdesetih godina devetnaestog vijeka.

Godine 1878. Jajce, kao i cijela BiH, palo je pod vlast Austro-Ugarske monarhije. Od 1929. do 1941. Jajce je bilo dio Vrbaske Banovine Kraljevine Jugoslavije, a za vrijeme Drugog svjetskog rata u Jajcu je održano Drugo zasjedanje AVNOJ-a i uspostavljen je Nacionalni komitet oslobođenja Jugoslavije.

Ovaj grad je kroz vijekove prepoznatljiv po vodopadu Plive na ušću u Vrbas. Plivski vodopad proglašen je za jedan od dvanaest najljepših u svijetu.

Visok je dvadeset jedan metar. Turisti iz cijelog svijeta dolaze da se dive prirodnoj ljepoti Jajca koja je ostala netaknuta i pored svih burnih promjena kroz istoriju.

Na mostu žive ljubav i legende

Na Starom mostu u Jajcu, šetalištu turista i mještana, prepoznatljivom po katancima i cvijeću, na kovanoj ogradi preko koje se pruža pogled na posljednji počinak Plive zaključano je na stotine različitih katanaca s ispisanim imenima, datumima i porukama.

Most ima nekoliko naziva, Ajfelov, Plivski ili Jožikin. 

Vjeruje se da zaljubljeni ovdje, nakon što zaključaju katanac na ogradi, a ključ bace u Plivu, ostvaruju magiju vječne ljubavi. Naziv je dobio Ajfelov po sličnom načinu spajanja željezne konstrukcije kao poznati Ajfelov toranj u Parizu.

Navodno je Gustav Ajfel u svom birou projektovao ovaj most, a legenda kaže da je napravljen od ostatka konstrukcije pariskog tornja. Zovu ga i Jožikin ili kod Jožike, valjda zbog vlasnika kuće i kafane na prilazu mostu, a blizu Muzeja AVNOJ-a. I sada se ovdje prepričava anegdota kako je srednjoškolski profesor Ilija Jajalo pitao jednog učenika gdje je održano Drugo zasjedanje AVNOJ-a, a on odgovorio - kod Jožike.

Most izuzetne ljepote izgrađen je u vrijeme austro-ugarske uprave u BiH. U posljednjem ratu je oštećen, ali je 2011. potpuno obnovljen.

"Mala partizanka" i Moša Pijade stanuju u Jajcu

Muzej Drugog zasjedanja AVNOJ-a, osnovan 1953. godine kao centralna jugoslavenska muzejska institucija memorijalnog tipa, ponovo je aktuelan. Posjećuju ga mnogi iz regiona, a dolaze i stranci iz dalekih zemalja.

Ispred muzeja i sada je spomenik Moši Pijadi koji je učestvovao u donošenju odluka Drugog zasjedanja AVNOJ-a i prvog Ustava FNRJ.

Parna lokomotiva ispred muzeja koji ponovo posjećuju brojni turisti proizvedena je početkom dvadesetog vijeka.

Kompozicija je saobraćala tokom 1942. godine na slobodnoj teritoriji Bihaćke republike, a od 1943. do 1944. godine na relaciji Jajce - Bugojno i Jajce - Šipovo. Dobila je ime "Mala partizanka". Služila je za prevoz stanovništva, vojske i naoružanja, a u svojoj kompoziciji imala je i Titov lični vagon.

Četiri vijeka okreće se kolo vodenice

Pet kilometara od Jajca, na sedrenoj pregradi između Velikog i Malog plivskog jezera, poredano je 19 mlinčića ili vodenica izgrađenih od hrastovog drveta.

Podignuti su tradicionalnim načinom gradnje i tesarskih vještina jajačkih majstora. Oni su dio jedinstvene panorame Plivskih jezera i prepoznatljiv simbol Jajca.

Prema podacima iz 1562. godine, u Jajcu su tada postojala 24 mlina, od kojih šest nije bilo u funkciji. U sedamnaestom vijeku taj broj je povećan na 26 mlinova. Mlinovi su u svojoj dugoj i bogatoj istoriji  bili u vlasništvu imućnih zemljoposjednika, koji su ih davali na korištenje lokalnom stanovništvu, a porez naplaćivali u brašnu ili ušuru. Stanovnici okolnih sela na konjima su donosili žito, koje su mljeli u vodenicama. Vremenom su mlinovi na Plivi građeni, ali i razgrađivani. Posljednji put obnovljeni su 2005. godine. Od tada je šest mlinčića ponovo u funkciji.

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine prije sedam godina proglasila je mlinove  kulturnim krajolikom.

Ove vodenice veoma su privlačne za turiste iz cijelog svijeta. Oni imaju priliku da vide kako se na tradicionalan način već četiri vijeka melju pšenica i kukuruz.