Odluka o vraćanju spomenika austrougarskom prestolonasljedniku, na koga je 28. juna 1914. atentat izvršio pripadnik „Mlade Bosne“, Gavrilo Princip, došla je na inicijativu odbornika Stranke za BiH.

Inače, navedeni spomenik podignut je u Sarajevu za vrijeme Prvog svjetskog rata, da bi nedugo nakon oslobođenja od austrougarske okupacije bio uklonjen.

Istoričar Aleksandar Kostović ocijenio je da vraćanje spomenika Francu Ferdinandu i njegovoj supruzi Sofiji na lokalitetu Latinske ćuprije, odnosno nekadašnjeg Principovog mosta, predstavlja sraman čin kojim se gradske vlasti Sarajeva svrstavaju na stranu gubitnika u Prvom svjetskom ratu i odriču se ideala svojih predaka.

– Riječ je o sramotnoj odluci. Sarajevska politička scena još jednom pokazuje da je jedina konstanta koju imaju u posljednjih par decenija-politički kukavičluk. Bježanje od unutrašnjeg dijaloga ih vodi u zamku vječitog dodvoravanja drugima. Tako se ne pravi država, ali šta o tome znaju oni koji je nikad nisu pravili – izjavio je Kostović za Srnu.

Istakao je da Franc Ferdinand nije bio nevini turista, već predstavnik tuđinske vlasti i da “Mlada Bosna” nije bila jednonacionalna organizacija, već organizacija koja se vodila idejom oslobođenja svih južnoslovenskih naroda.

– Neka pogledaju u staroj štampi kako je, od strane predstavnika svih naroda, dočekana oslobodilačka srpska vojska 1918. u Sarajevu. Srpski narod je na ove prostore donosio slobodu. I sebi i drugima. I ogromnu smo cijenu platili u oba svjetska rata – istakao je Kostović.

Gradonačelnik Istočnog Sarajeva, Ljubiša Ćosić, rekao je da odluka o vraćanju u Sarajevo spomenika austrougarskom prijestolonasljedniku Francu Ferdinandu i njegovoj supruzi Sofiji predstavlja jedinstven primjer u svijetu da se podiže spomenik okupatoru.

Podsjetio je da je BiH bila anektirana od Austrougarske, čije su vlasti koristile resurse ove zemlje i tlačili narode.

– Kao ekonomista mogu reći da su Austrougari pokušavali da naprave takvu klimu da na sve moguće načine iscrpe resurse ove zemlje, a ništa ne daju stanovništvu. I nakon više od vijeka dođu neki ljudi koji kažu da treba podići spomenik takvim?! Odavno veću ludost nisam čuo. Definitivno je da je korijen svega toga mnogo dublji i da pojedini i dalje lutaju između različitih identitetskih opredjeljenja – zaključio je Ćosić.