Uz troškove za ishranu koji svakodnevno rastu, veliki izazov za radnike predstavlja trošak prevoza. Uz porast cijena goriva provjerili smo da li se mijenjaju navike stanovnika Sarajeva i koliko košta odlazak na posao. Priču donosi Azur Delić.

Usljed rasta cijena goriva, onima koji su prije poskupljenja pun rezervoar plaćali 130 KM sada je potrebno oko 200 maraka. Zavisno od vozila i potrošnje, svi vozači za gorivo sada izdvajaju više od 50 maraka više nego ranije. Za radnika koji iz Vogošće svakodnevno putuje u Sarajevo, mjesečni trošak za gorivo i parking popeo se na oko 300 maraka. Naime, nakon poskupljenja, mjesečna parking karta preduzeća Rad košta 100 KM. Međutim, slike sa sarajevskih ulica ne pokazuju promjene. Gužve su i dalje svakodnevica. Drastična poskupljenja, očigledno, nisu promijenila navike bh. radnika.

Ipak, ima i onih koji su se odlučili na promjene i kombinuju dva načina prevoza. Sarajevski taksisti pričaju da je sada mnogo onih koji se taksijem voze od kuće do tramvajske stanice, a onda tramvajem do posla. Svoje automobile više ne voze, ali ne zbog cijene goriva nego zbog poskupljenja parkinga i nemogućnosti parkiranja. Ova kombinovana opcija radnika košta oko 160 KM, i to je skoro upola jeftinije od vožnje automobilom uz plaćanje parkinga. Nakon posljednjih poskupljenja bila bi potrebna ogromna sredstva za vožnju isključivo taksijem. Minimalno 20 KM košta vožnja od sedam kilometara, praktično od Otoke do Vječne vatre. U slučaju gužve cijena će biti i veća. Toliko pređenih kilometara u Banjaluci bi koštalo 17 KM, u Mostaru 14 KM, a u Tuzli 10 KM. Javni prevoz stoga je značajno jeftinija opcija. Tako, na primjer, radnik koji živi na Bjelavama, a radi na Otoci plaća mjesečnu kartu od 60 KM koja podrazumijeva i autobuse. Dakle, tri puta jeftinije nego da se vozi svojim automobilom.

Midhat Milić:

„Prethodna Vlada je dobro uradila oko glavnog prevoza, adekvatno se može koristiti. S tim da je potrebno još tramvaja jer se dešava da se čeka na stanicama po 10-15 minuta, pogotovo sada kada je krenuo ka Hrasnici. Mi građani nismo naviknuti da koristimo gradski prevoz. Pogledajte u Norveškoj, premijer ide biciklom. Ovdje sekretarice, sekretari idu službenim“.

Rješenje su pojedini pronašli u kupovini trotineta, ali i oni ističu da je glavni razlog nedostatak parkinga u centru grada, kao i ogromne gužve nakon radnog vremena. Neki radnici do posla pješače, ali je to ovdje rijetkost. Finansijski pritisak dugoročno bi mogao promijeniti način odlaska na posao. Trenutna povećana izdvajanja znače i manje novca za sve ostale životne potrebe. Rad od kuće jedna je od opcija, ali se većina djelatnosti ne može prilagoditi takvom načinu rada. U IT sektoru ovakav način rada postaje sve izraženiji.

Većina radnika sada samo gleda u cijene na benzinskim pumpama s nadom da će konačno biti niže. Trenutna cijena nafte na svjetskom tržištu je 109 dolara po barelu, a cijena litra goriva na bh. pumpama kreće se od 3,60 do 3,84 KM. Finansijski alarm još uvijek nije dovoljno glasan da ugasi motore automobila jer bh. radnici štede na ostalim životnim potrebama.