Zamislite da odvedete porodicu u restoran na ručak i da vas četvoro komplet meni od supe, preko pečenja, priloga, salata i dezerta platite manje od 40 maraka. Zvuči nestvarno ali je moguće i to u centu Sarajeva.

U pitanju je skupštinski restoran koji je zabranjeno snimati i fotografisati, a koji je inače  podijeljen na dva dijela, jedan za zaposlene, a drugi za funkcionere. Nažalost u taj restoran možete ući samo ako ste zaposleni u institucijama ili ako vas neko od funkcinera pozove na ručak.

– Pada mi na pamet da, zbog njih koji imaju platu od 5-6 hiljada maraka, a jedu jeftino, napravim ,,dan otvorenih vrata” u skupštinskom restoranu kako bi građani vidjeli šta oni jedu i po kojoj cijeni – kaže delegat Kluba Hrvata u Predstavničkom domu  Parlamentarne skupštine BiH  i član stranke ,,Za nove generacije” Zlatko Miletić.

On podjeća da ministri i članovi Kolegija oba doma Parlamentarne skupštine BiH imaju po 60 hiljada maraka reprezentacije za jelo i piće.

– Izračunajte vi koliko je to obroka ako je jedan obrok u tom restoranu 10-ak maraka. Koliko smo mogli gladnih nahraniti u javnim kuhinjama za taj novac?To je licemjerno da nemam više riječi za to – kaže Miletić i podsjeća na staru izreku ,,nasitni mi ta gurnem u oči”.

I dok neki smatraju da je neprimjereno da političari ručak plaćaju manje nego ostali svijet, neki u tome ne vide ništa sporno.

– Tako je i u Narodnoj skupštini Republike Srpske. To su restorani za zaposlene i tu ne vidim ništa sporno – kaže poslanik Ujedinjene Srpske u Predstavničkom domu Parlamentarnbe skupštine  BiH Milan Petković i dodaje da i on koristi usluge skupštinskog restorana.

Ne kaže se džaba sit gladnom ne vjeruje, ali kako opravdati činjenicu da je pečenje u skupštinskom restoranu jeftinije od čorbe za školarce u produženom boravku?

– To vam je klasičan primjer kako osigurati nisku cijenu određenog proizvoda, u ovom slučaju hrane u skupštinskom restoranu, ukoliko nemate interes da zaradite nego samo da pokrijete troškove – tvrdi profesor Ekonoimskog fakulteta Univerziteta u Istočnom Sarajevu Predrag Mlinarević.

On objašnjava da bi po istom principu mogle funkcionisati i školske kuhinje.

– Ukoliko škola ima svoju kuhinju, svoj prostor to bi moglo da funkciniše tako, ali ako je tu uslugu škola ustupila privatniku onda on ima interes da zaradi i cijena je znatno veća – objašnjava profesor Mlinarević.

Ekonomistar Svetlana Cenić smatra da cijena hrane u skupštinskom restoranu Institucija BiH ne pokriva ni trošak jer niko u tu cijenu nije uračunao struju, vodu, radnu snagu…

– Zato oni tako jeftini jedu, jeftino piju i bahate se. Ako je njemu šnicla par maraka šta ga briga kako živi ostali svijet i da li će ikad doći do mesa – tvrdi Cenić i dodaje da sve to mi plaćamo.

– Plaćamo kroz poreze, doprinose i razne druge namete. Plata konobara, kuvara, čistačice, voda, struja, escajg, tanjiri, pranje…sve to ide iz budžeta a budžet mi punimo -objašnjava Cenić.

Obzirom da cijene namirnica divljaju a najavljuje se i povećanje cijene struje,vode i ostalih za život neophodnih usluga i parlamentarci su odlučili da povećaju cijenu hrane u svom resotoranu.

Od sad će supu umjesto marku, plaćati marku i po, porcija piletine je sa 3,5 skočila na 4 marke, a najskuplje i dalje ostaje teleće pečenje koje sada košta 6,5 maraka. Sirovina je naravno prvoklasna, jer ništa ispod toga nije prihvatljivo za naše izabrane i imenovane predstavnike, prenosi BN.