Tek je trebalo da počne da živi, a život mladog Mehmeda tragično je ugašen. Porodica neutješna. Komšije, bivši nastavnici nesrećnog mladića, o mladiću imaju samo riječi hvale. Pametan, pošten, vrijedan. S majkom se borio da zaradi koru hljeba, život ih nije mazio. Na isti način, od mine, stradao je i otac mladića, a jučerašnja detonacija ponovo je aktivirala svakodnevne strahove žitelja ovog mjesta.

Safet Avdić, komšija:

"Bio sam gore, čuvao sam ovce. Čuo sam detonaciju... Zvao sam mu amidžu. Kaže, sad ću vidjeti. Kasnije govori - jeste, poginuo je."

Mehmed, njegov otac, strina... Od 2000. godine broj ljudi stradalih od mina u Hodžićima sve je veći. Inače, radi se o jednom od prvih povratničkih sela nakon rata u BiH, smješteno na entitetskoj liniji koja, doslovno, prolazi kroz domove, dok se minu protežu kroz njihove živote.

Isma Mehić:

"Poginuo je Hasib kod one kuće, ja mislim. Još one dvije kuće nisu očišćene, još ima puno mina. Poginula je i Šaza Hasanamidžić, ima ih još mnogo koliko ih je izginulo. Ne bih nikoga da krivim, ali treba se malo zauzeti za ovo selo. Ovdje treba da neko dođe, vidi ti, dijete juče poginulo. Sutra će, na primjer, drugo, treće..."

Zbog čega su, konstantno, pod budnim okom starijih. Prazno je i obližnje dječije igralište, oko kojeg, takođe, vrebaju ove ubojite eksplozivne naprave. Haris Junuzović ovdje živi već pet godina, ali svaki dan je ruski rulet, kaže nam.

Haris Junuzović:

"Ako si izašao s djetetom u avliju, rizično je ući u kuću bez djeteta, može otići preko puta kuće. Ja sam sa svojim komšijom čistio ovde, nije jednostavno. Ušli smo gore čistiti, dva metra pored puta, da vozila ne zakače zbog zime i snijega, ali gore dalje ući ne smiješ."

Jer, nadležne entitetske civilne službe jesu čistile minsko područje, ali nedovoljno. Smrt je i dalje zakopana ispod zemlje, vrebajući nove žrtve. Jer, nisu mine samo ondje gdje je obilježeno tablom upozorenja, tamo su i gdje upozorenja nema.

Od porodičnih kuća, veoma je malo prostora kojim se možete bezbijedno kretati. Doslovno, sigurno je još ovde. Sve nakon ovoga postaje rizično. Mještani kažu da su zaboravljeni od svih nivoa vlasti. Nerijetko rizikuju svoje živote sami, tako što se bave deaktivacijom pronađenih mina.

Elvis Mehić:

"Unazad sedam godina samo sam smrti svjedočio. Nesigurno sve. Evo, ovdje, preko puta moje kuće, bila je tenkovska mina. Tu sam ja pozvao deminere, riješili su to. Mjesnu zajednicu nikako nemamo. Ne bih imenovao ko je bio u njoj, ali ovo selo... Ne dao Bog nikome."

Tri decenije nakon rata – BiH i dalje najzagađenija minama u Evropi, pokazuju službeni podaci., gdje je više od 1,6 % teritorije i dalje kontaminirano. Od prvobitnih više od 4 hiljade kvadratnih km područja, od mina je očišćeno nešto više od tri hiljade. Još je oko 180.000 mina i neeksplodiranih ubojitih sredstava, a 264.000 domaćinstava živi uz minski sumnjiva područja. Od 1996. do 2023. godine poginulo je više od 500 ljudi, dok je više od 1.200 povrijeđeno.