Zaključak da u konkretnom slučaju Kristijan Šmit, kojeg Srpska ne priznaje za visokog predstavnika jer nije imenovan u skladu sa pravilima u Savjetu bezbjednosti UN, nema nadležnost da mijenja zakona, usvojen je na sjednici Ustavnopravne komisije polovinom mjeseca glasovima članovi iz stranaka sa srpskim i hrvatskim predznakom, dok su Bošnjaci bili protiv.

Do njega je, naime, doveo dopis Ustavnog suda BiH, a povodom zahtjeva Kluba SNSD-a u Narodnoj skupštini Republike Srpske. Oni su zatražili ocjenu ustavnosti člana 203a. Krivičnog zakona i samostalnog člana 4. izmjena i dopuna tog zakona BiH koje je 2023. nametnuo Šmit, potpisujući se kao visoki predstavnik, a kojima je za nepoštivanje njegovih odluka propisana kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina i da „pravila“ stupaju na snagu objavu na sajtu OHR-a.

Od dana donošenja zaključak, koji je inicirao zamjenik predsjedavajućeg Komisije Milan Petković (Ujedinjena Srpska) je doveo do brojnih tumačenja da li je ili nije validan te dovoljno jak da promjeni mišljenje Ustavnog suda BiH o ulozi visokih predstavnika u BiH, s obzirom na to da su ranije u okvirima pojedinih odluka istog potvrdili da zakonodavca u BiH, iako su, na osnovu Ustavu, za to jedino nadležni parlamenti u BiH. 

Može li zaključak uticati na stav Ustavnog suda BiH?

Svojevrsnu stručnu analizu o dometima parlamentarnog zaključka iznio je profesor ustavnog prava Mile Dmičić. Tvrdi da zaključak može da osnaži argumente o potrebi redefinisinja mandata visokog predstavnika, ali i da inicira zahtjeve za ustavnu reformu. 

Dmičić je naveo da je Ustavni sud BiH jedini nadležan za utvrđivanje neustavnosti zakona, ali da zaključak Ustavnopravne komisije može biti početak ustavnopravne rasprave.

Ukoliko bi Ustavni sud BiH utvrdio da visoki predstavnik nema ustavnu i zakonodavnu nadležnost, te da su pravni akti nametnuti bez ustavnog osnova, onda bi, kaže, mogao proglasiti neustavnost određenih normi.

Dmičić je naglasio da zaključak dodatno produbljuje spor između domaćih institucija i međunarodnog faktora i može osnažiti argumente o potrebi redefinisanja mandata visokog predstavnika, inicirati zahtjeve za ustavnu reformu, proizvesti institucionalnu blokadu ili političku krizu.

- Zaključak ne proizvodi neposredne pravne efekte u smislu poništavanja zakona ili presuda. Međutim, ako bi takav stav bio potvrđen od Ustavnog suda BiH posljedice bi bile duboke, od revizije krivičnih presuda do preispitivanja čitavog koncepta međunarodne intervencije u zakonodavnoj nadležnosti - rekao je Dmičić Srni.

On je naveo da je pitanje poništavanja zakona koje su nametnuli visoki predstavnici ustavnopravno, a ne političko pitanje i da ti akti ostaju važeći dok Ustavni sud BiH ne zauzme drugačiji stav od dosadašnje prakse.

- Ako bi se zaključak komisije prihvatio kao pravno relevantan i ako bi, eventualno sud utvrdio neustavnost spornih odredaba, moglo bi doći do poništavanja presuda donesenih na osnovu tih odredaba, obustave tekućih postupaka, i rehabilitacije osuđenih lica - pojasnio je Dmičić.

To pitanje, dodao je, prevazilazi pojedinačni krivični postupak i zadire u prirodu ustavnopravnog poretka - da li je riječ o suverenoj i nezavisnoj državi sa punim unutrašnjim ustavnim integritetom i autoritetom ili o složenom međunarodno nadziranom sistemu u kojem suverenitet i nezavisnost države ima podijeljenu i uslovljenu dimenziju.

- Od odgovora na ta pitanja zavisiće pravna sudbina spornih normi, ali i dugoročna stabilnost ustavnopravnog sistema i poretka BiH – kategoričan je Dmičić.

Petković tvrdi da izjašnjenje komisije mora da proizvede posljedice. 

- To nije stav jednog pojedinca, poslanika, jedne komisije nego je dat u ime Parlamentarne skupštine. Svako ko bi ignorisao najviše zakonodavno tijelo doveo bi u pitanje postojanje i poštivanje ustavnosti i ustavnog prava te podjele vlasti u BiH – rekao je za „Glas“ Petković koji je i pravnik. 

Podvukao je da Ustavni sud BiH postao država u državi te da se postavlja i iznad Ustava i zakona.

- Stvarno očekujem da ih ovaj zaključak napokon dozove pameti i da konačno kažu da moraju da slušaju šta kaže tijelo koje donosi zakone, odnosno da ne mogu više bezpogovorno slušati Kancelariju visokog predstavnika niti bošnjačke političare niti instrukcije koje dolaze od njih kao i od stranih ambasada – zaključio je Petković. 

Po nametnutom članu Krivičnog zakona BiH je suđeno i Miloradu Dodiku, u svojstvu predsjednika Srpske, te i izrečena osuđujuća presuda. Pojedini pravnici su ranije za „Glas“ istakli da je zaključak dobra osnova, ali i da kako god da bio formulisan vjerovatno, neće promjeniti mišljenje sudija Ustavnog suda BiH o ulozi najviših službenika OHR-a. 

Poništavanje 

Kada je riječ o mogućnosti da poslanici zatraže poništavanje odluka i zakona koje su nametnuli visoki predstavnici, Mile Dmičić kaže da treba identifikovati i obavezati nosioce prava i obaveza za poništavanje tih akat i sprovesti pravno obavezujuće mehanizme kontrole ustavnosti.

- Parlamentarna skupština može donijeti novi zakon kojim mijenja ili stavlja van snage postojeći zakon, ali ne može retroaktivno poništiti pravne posljedice, osim u skladu sa ustavnim i krivičnopravnim načelima. U krivičnom pravu posebno važi načelo zabrane retroaktivnosti, osim ako je novi zakon blaži za učinioca – kazao je Dmičić koji je smatra da i da je neophodno donošenje amandmana na Ustav BiH, ustavnog zakona ili zakona o Ustavnom sudu BiH.