O tome je za BiznisInfo.ba govorio Zijad Bajramović, predsjednik BH Komiteta CIGRE.

Jedan pravac snabdijevanja

Kako ističe Bajramović, BiH danas gotovo u potpunosti zavisi od jednog pravca snabdijevanja – ruskog gasa, sa godišnjim kapacitetom od oko 600 miliona kubnih metara. U praksi, to znači da država nema stvarnu rezervnu sigurnost.

Izgradnjom Južne interkonekcije, koja bi povezala LNG terminal na Krku sa gasnim sistemom u BiH, zemlja bi dobila pristup globalnom tržištu gasa, uključujući i američki LNG, čime bi se značajno smanjila zavisnost od jednog dobavljača.

Planirani kapacitet Južne interkonekcije iznosi 1,5 milijardi kubnih metara godišnje, što višestruko premašuje trenutnu potrošnju prirodnog gasa u BiH, koja se kreće oko 230 miliona kubnih metara godišnje. Prema Bajramovićevim riječima, ovo nije samo tehničko, već prije svega strateško i geopolitičko pitanje koje povećava energetsku sigurnost zemlje i otvara prostor da BiH razvija sopstvenu gasnu infrastrukturu, pa čak i da se pozicionira kao tranzitna zemlja.

Tri gasne elektrane kao oslonac sistema

Da bi se puni kapacitet gasovoda iskoristio, planirana je izgradnja tri savremene CCGT gasne elektrane ukupne snage 1.200 megavata. Riječ je o visokoefikasnim postrojenjima koja se brzo uključuju i isključuju, te imaju ključnu ulogu u balansiranju elektroenergetskog sistema.

Planirana potrošnja gasa za ove elektrane mogla bi dostići oko milijardu kubnih metara godišnje, dok bi preostali gas bio dostupan za gasifikaciju novih područja, industriju i postojeće potrošače, čime bi kapacitet Južne interkonekcije bio optimalno iskorišćen.

Polovina ukupne potrošnje električne energije u BiH

Tri planirane gasne elektrane trebale bi proizvoditi oko 6 teravat-časova (6 TWh) električne energije godišnje, što čini približno polovinu ukupne godišnje potrošnje u Bosni i Hercegovini. Time bi se iskoristile oko dvije trećine kapaciteta gasovoda.

Bajramović naglašava da gasne elektrane predstavljaju prelazno rješenje koje omogućava smanjenje emisija u odnosu na termoelektrane na ugalj, fleksibilnu podršku sistemu u uslovima rasta energije vjetra i sunca, te očuvanje stabilnosti tokom procesa dekarbonizacije. U regionalnom kontekstu, Srbija ubrzano razvija gasne kapacitete, Hrvatska se već pozicionirala kao LNG čvorište, dok Mađarska intenzivno radi na diversifikaciji pravaca snabdijevanja. U takvom okruženju, upozorava Bajramović, BiH ne može ostati energetski izolovana bez ozbiljnih dugoročnih posljedica.

Investicije vrijedne gotovo 1,5 milijardi evra

Prema procjenama, vrijednost same Južne interkonekcije iznosi oko 350 miliona evra, dok bi tri planirane CCGT elektrane zahtijevale investicije od približno milijardu evra. Kada se u obzir uzmu i ostali planirani gasovodi, poput pravca Kladanj–Tuzla, te prateća infrastruktura, ukupni energetski investicioni ciklus dostiže gotovo 1,5 milijardi evra.

Osim ekonomske dimenzije, ovakvi projekti imaju snažan geopolitički značaj, jer šalju jasnu poruku međunarodnim finansijskim institucijama i strateškim partnerima da Bosna i Hercegovina želi aktivno učestvovati u stabilnom i diversifikovanom evropskom energetskom sistemu.

Zašto je važan krak prema Banjaluci

Jedan od planiranih krakova prema Banjaluci ima, prema Bajramovićevim riječima, višestruku ulogu. Prije svega, omogućava direktno snabdijevanje industrijskih zona i urbanih centara u Republici Srpskoj, što je ključno za ravnomjernu distribuciju energije i dalju gasifikaciju.

Osim toga, ovaj pravac, kako se ističe, predstavlja ekonomski povoljnije rješenje u odnosu na alternativne opcije, uključujući istočnu konekciju. Geopolitički gledano, krak prema Banjaluci, prema ovom stavu, dodatno jača integraciju BiH u regionalne energetske tokove i šalje snažan signal investitorima o dugoročnoj stabilnosti mreže.