Ta raskoš ogleda se u brojnim dijalektima, frazama i izražajnim mogućnostima, ali i u dugoj istoriji. Dio te riznice čine i riječi preuzete iz drugih jezika, od kojih su mnoge gotovo potpuno istisnule domaće termine.

Tako je tursko „parče“ potisnulo staru srpsku riječ „čast“, a grčko „komad“ zamijenilo domaći izraz. Stare riječi poput čun, ručnik, milo, kladenac zvuče poetičnije i melodičnije od modernih izraza, iako su gotovo zaboravljene. I dalje se mogu čuti u nekim krajevima Srbije i susjednih zemalja, ali u svakodnevnom govoru gotovo nestaju.

Primjer je i riječ „milo“, od glagola miti (prati, umivati), koja je ustupila mjesto turcizmu „sapun“, dok je domaće „vratnice“ – vrata od pruća ili drveta koja su stajala poviše puta – potisnula turska „kapija“. Česma je turcizam persijskog porekla i potpuno je zamijenila staru srpsku riječ "točak" (tok, teći), a bunar domaći studenac ili kladenac, koji danas ostaju uglavnom u pjesmama i starim pripovijetkama.

Grčke riječi monah (monahos – sam, jedini) i kaluđer (kalogeros – dobar, častan starac) danas se koriste za ljude koje smo ranije zvali "crnča" ili "crnac", zbog boje odjeće koju nose. Iz istih razloga, iz ovih termina je najvjerovatnije izvedena riječ "crnorizac" (monah u crnoj mantiji), prenosi Žena Blic.

Takođe, turcizam „peškir“ istisnuo je staru riječ ručnik, dok se čamac danas češće koristi umjesto starog slovensko-praslovenskog čuna. Iako mnoge od ovih starih riječi više nisu u svakodnevnoj upotrebi, izrazi poput podijeliti na ravne časti i dalje se mogu sresti u nekim dijelovima zemlje, prenose Nezavisne.