FOTO: srpskainfo.com

Dok su jedni spremni da raskite jelku već 2. janura, drugi žele da prolongiraju prazničnu magiju koliko god mogu, ali činjenice su sljedeće: 13. januara dočekuje se Srpska Nova godina, koju mnogi nazivaju i pravoslavnom, i ona je posljednji praznik koji moramo da prebrodimo, kako bismo zaokružili svečarsku sezonu i nastavili živote uobičajenim tokom.

– Na selu su se, do Drugog svjetskog rata, proslavljali Badnji dan i Božić, kao i Mali Božić ili sveti Vasilije, praznici poznati danas i kao pravoslavna Nova godina zbog računanja vremena Srpske pravoslavne crkve prema starom nereformisanom julijanskom kalendaru. Uglavnom se proslavljalo prema ustaljenim obrascima običajne prakse u krugu proširenih porodica ili zadruga – objasnila je svojevremeno za Blic etnolog prof. dr Vesna Marjanović.

Marjanović podvlači da su se u ovom periodu, koji danas nazivamo novogodišnji praznici, do prije nekoliko decenija praznovala tri datuma, ali da nijedan od njih nije bio ni 31. decembar ni 1. januar.

– U tradicionalnom modelu kulture vezanom za drugu polovinu 19. i početka 20. vijeka, Nova godina (1. ili 14. januar) nije se obilježavala u Srbiji, jer je zapravo Božić označavao početak godine, novog ljeta – rekla je ona.

Etnolog Marjanović napominje da su običaji promjenljivi i usklađuju se sa vremenom u kojem se živi. Nekadašnja značenja pojedinih obreda su davno izščezla, jer za njima nije više bilo potrebe u narodu. Tako su se mijenjali i običaji povezani sa proslavljanjem Nove godine.

Istoričar Vladimir Krivošejev objasnio je da je praznovanje Srpske Nove godine počelo u vrijeme Kraljevine SHS.

– Prve zabilježene javne proslave, kako se tada pisalo pravoslavne Nove godine, bile su 1923. i javile su se u Srbiji kao vid otpora razvoju jugoslovenstva, kao propagiranom cilju politike kralja Aleksandra Karađorđevića. Internacionalna Nova godina tada je doživljavana kao katolička, iako je Kraljevina prešla na gregorijanski kalendar, ali su srpski nacionalni krugovi otpor prema stvaranju jugoslovenske nacije pokazivali, između ostalog, obilježavanjem pravoslavne Nove godine – objasnio je on.

– Od 80-ih proslave postaju javne u kafanama, mada se nije govorilo da je riječ o regularnom radu. Lično se sjećam 1984. i izvještaja na TV Beograd, kada reporter obilazi prepune kafane, ali mu niko ne kaže da je to zato što se slavi Srpska Nova godina, dok konačno u Skadarliji ne pita jednog šefa sale da li negdje postoji slobodno mjesto da se rezerviše, na šta mu on odgovara da će sigurno biti u restoranu “Zagreb” – sjeća se Krivošejev.

Običaji za Srpsku Novu godinu

Za Srpsku Novu godinu, vezani su brojni običaji i priprema praznična trpeza. Kako je ranije izjavila istoričarka umjetnosti Narodnog muzeja u Kruševcu Natalija Topličanin, za ovaj praznik pravi se obredni hljeb, takozvana Vasilica, u koju se simbolično stavlja zrno pšenice, novčić, koji predstavja materijalno bogatstvo, i dren, simbol zdravlja.

Prema običaju, Badnjak se čuva do Srpske Nove godine, kada se prave krstići i stavljaju na voće, odnosno rodno drvo, kako bi godina bila rodna.

Takođe se vjeruje da će, ako na sam dan praznika pada snijeg, naredna godina biti rodna.

Srpska Nova godina se proslavlja molitveno u krugu porodice, ali i kolektivno u društvu prijatelja.

Pratite InfoBijeljina.com putem Android i IOS aplikacije, te društvenih mreža FacebookTwitter, Instagram i VIBER zajednice.
Tagovi

Vaš komentar


Komentari ( 0 )