
Dok se u mnogim evropskim zemljama ljetni dani teško mogu zamisliti bez klima-uređaja, u Švajcarskoj je situacija prilično drugačija. U velikom broju stanova, kuća, pa čak i poslovnih objekata, klima i dalje nije uobičajena pojava.
Razlog nije samo u tome što Švajcarci žele da štede struju ili što im vrućina manje smeta. Iza svega stoji kombinacija stroge energetske politike, drugačijeg načina gradnje i kulture održivosti koja je duboko ukorijenjena u svakodnevni život.
Klima nije zabranjena, ali pravila su stroga
Jedna od čestih zabluda jeste da su klima-uređaji u Švajcarskoj zabranjeni. To nije tačno, ali njihova ugradnja često nije jednostavna.
U pojedinim kantonima potrebno je dobiti posebnu dozvolu za postavljanje klima-uređaja, a propisi se razlikuju od mjesta do mjesta. Negdje je procedura jednostavnija, dok lokalne vlasti u strožim sredinama traže detaljno obrazloženje zašto je sistem hlađenja neophodan.
Posebno se kontrolišu potrošnja energije, emisije i energetska efikasnost uređaja. U nekim slučajevima vlasnici moraju dokazati da postoji medicinski ili tehnički razlog za ugradnju klime.
Drugim riječima, klima u Švajcarskoj nije nemoguća opcija, ali nije ni nešto što se postavlja čim temperatura pređe 30 stepeni.
Švajcarske zgrade grade se drugačije
Jedan od glavnih razloga zbog kojih klime dugo nisu bile neophodne leži u načinu gradnje.
Mnoge zgrade u Švajcarskoj projektovane su tako da zimi dobro zadržavaju toplotu, ali i da tokom ljeta što duže ostanu prijatne za boravak. Deblji zidovi, kvalitetna izolacija, dobra orijentacija objekata i pažljivo planirano provjetravanje značajno usporavaju zagrijavanje prostorija.
Zato se u mnogim domaćinstvima i dalje koriste jednostavne metode hlađenja. Roletne se spuštaju tokom dana, prozori zatvaraju dok je najveća žega, a prostorije se provjetravaju uveče i noću kada temperatura padne.
Toplotni talasi mijenjaju navike
Iako Švajcarska ima umjereniju klimu od većeg dijela Balkana, ni ona više nije pošteđena ekstremnih vrućina.
Posljednjih godina sve češći toplotni talasi pokazuju da prirodno hlađenje nije uvijek dovoljno. U mnogim gradovima noći više nisu dovoljno svježe da bi se stanovi rashladili samo otvaranjem prozora.
Zbog toga se i u Švajcarskoj sve više raspravlja o tome da li će klima-uređaji u budućnosti postati standard, a ne luksuz.
Ipak, mnogi stanovnici i dalje prednost daju ventilatorima, zasjenjivanju prostora i prilagođavanju dnevnih navika.
Održivost ispred komfora
Švajcarska je poznata po tome što energetsku efikasnost i održivost shvata veoma ozbiljno.
Za mnoge stanovnike klima-uređaj nije samo pitanje udobnosti, već i pitanje odgovornosti prema potrošnji energije. Rashlađivanje prostorija na veoma niske temperature tokom ljetnih vrućina dio stanovništva smatra nepotrebnim trošenjem struje.
Zbog toga se ljudi češće odlučuju za prirodno hlađenje, izbjegavaju kuvanje u najtoplijem dijelu dana, koriste ventilatore i više vremena provode u hladovini ili pored vode.
To, naravno, ne znači da nikome nije vruće, već da se problem vrućine ne rješava automatski klima-uređajem kao u mnogim drugim zemljama.
Gdje se klime ipak najviše koriste?
Klima-uređaji u Švajcarskoj ipak nisu rijetkost u bolnicama, hotelima, tržnim centrima, modernim kancelarijama i poslovnim zgradama.
U objektima u kojima boravi veliki broj ljudi ili je potrebna stabilna temperatura, klimatizacija je postala neophodna. Ipak, i tada se prednost daje energetski efikasnim sistemima koji troše minimalnu količinu energije.
Zašto je to teško zamisliti kod nas?
Iz ugla ljudi koji žive u zemljama regiona, gdje ljetne temperature često prelaze 35 stepeni, švajcarski pristup može djelovati neobično.
U balkanskim zemljama mnoge zgrade imaju slabiju izolaciju, beton dugo zadržava toplotu, a ljetne noći često ne donose pravo osvježenje. Zbog toga ventilatori i spuštene roletne u brojnim stanovima nisu dovoljni.
U takvim uslovima klima-uređaj prestaje da bude luksuz i postaje pitanje normalnog funkcionisanja tokom toplotnih talasa.
Švajcarski model nije moguće svuda primijeniti
Primjer Švajcarske pokazuje da se odnos prema hlađenju prostora može organizovati i drugačije — kroz kvalitetniju gradnju, energetsku efikasnost i jasna pravila potrošnje.
Ipak, takav model nije lako primijeniti u svim zemljama. Tamo gdje su ljeta ekstremno topla, a zgrade loše izolovane, klima-uređaj često ostaje jedini način da prostor postane podnošljiv za život.