
Uoči i na Dan primirja u Prvom svjetskom ratu, koji se obilježava danas, 11. novembra, Srbi tradicionalno na reveru nose Natalijinu ramondu, cvijet feniks koji predstavlja simbol stradanja, ali i nesalomivosti i vaskrsnuća srpskog naroda u Velikom ratu.
Amblem Dana primirja predstavlja vizuelnu kombinaciju cvijeta Natalijine ramonde i lente Albanske spomenice, odlikovanja koje je dodjeljivano srpskim vojnicima za izuzetnu hrabrost tokom ratnih stradanja.
Idejni koncept ovog simbola, koji se u Srbiji koristi od 2013. godine, nakon što je praznik uveden 2012. godine, osmislili su tadašnji direktor Kancelarije za Kosovo i Metohiju Marko Đurić i ambasador u Brazilu Aleksandar Ristić.
Cvijet koji simbolizuje vaskrsnuće Srbije
Natalijina ramonda izabrana je kao simbol tragične sudbine Srbije, koja je u Prvom svjetskom ratu izgubila 1,24 miliona stanovnika, odnosno 28 odsto ukupnog stanovništva, prema popisu iz 1914. godine. Ipak, Srbija je iz iscrpljujućeg sukoba izašla kao pobjednica i ponovo se uzdigla.
Biljka Natalijina ramonda specifična je po svom jedinstvenom biološkom mehanizmu.
Pripada porodici Gesneriaceae, visoka je oko 10 centimetara, ima ljubičaste cvjetove i tamnozeleno lišće, a cvjeta od aprila do juna.
U sušnim periodima ramonda se potpuno osuši i smežura do te mjere da djeluje beživotno. Međutim, čim dobije minimalnu količinu vode, njene ćelije se rehidriraju, ponovo uspostavljaju normalnu fiziološku aktivnost i biljka ponovo ozeleni.
Ovu neobičnu pojavu prvi je primijetio botaničar Pavel Černjavski, kada je slučajno prosuo vodu po starom herbarijumu.
Otkrivena u Jelašničkoj klisuri
Sam cvijet je 1882. godine u Jelašničkoj klisuri kod Niša otkrio poznati botaničar i dvorski ljekar kralja Milana Obrenovića Sava Petrović.
Planirao je da novu vrstu nazove niška ramonda, ali je naziv promijenio u čast kraljice Natalije Obrenović.
Danas ova rijetka vrsta u Srbiji raste uglavnom u istočnim dijelovima zemlje, kao i na planini Nidže i njenom najvišem vrhu Kajmakčalanu, koji je bio poprište velike bitke u Velikom ratu.
Zbog svoje rijetkosti, staništa Natalijine ramonde zakonski su zaštićena i obuhvataju Park prirode „Sićevačka klisura“, specijalne rezervate prirode „Jelašnička klisura“ i „Suva planina“, kao i Nacionalni park „Šar-planina“.
Izvan granica Srbije ova biljka može se pronaći i u Sjevernoj Makedoniji, sjevernoj Grčkoj, Albaniji, Crnoj Gori i na sjeverozapadu Bugarske.
Bulka – simbol sjećanja u Velikoj Britaniji
Pored srpskog obilježja, i pojedine zemlje u svijetu koriste sopstvene simbole sjećanja na Dan primirja.
Tako se u Velikoj Britaniji u periodu pred Dan sjećanja, kako se takođe naziva Dan primirja, gotovo cijelo stanovništvo, a posebno državni zvaničnici, službenici, medijski radnici i druge kategorije građana, na reverima nosi stilizovani cvijet bulke.
Crveno-crni cvijet divljeg maka, koji je, prema poeziji i predanju, prvi nakon rata nikao na poljima Flandrije, gdje su stradali milioni vojnika, dijeli se i stranim učesnicima komemoracija na vojnim grobljima.
U Rusiji se na sličan način obilježava Dan pobjede u Drugom svjetskom ratu. Tom prilikom volonteri, po pravilu mladi, na ulicama gradova dijele narandžasto-crne trake, poznate kao Georgijevska lenta, u bojama Ordena Svetog Đorđa.
Dan primirja u Prvom svjetskom ratu obilježava se u znak sjećanja na 11. novembar 1918. godine, kada je u specijalnom vagonu u šumi kod francuskog gradića Kompjenja potpisano primirje kojim je okončan četvorogodišnji Veliki rat, najrazorniji oružani sukob koji je svijet do tada vidio.