“Žuta štampa” je termin koji se odnosi na novine (kasnije i sve medije) koje pribjegavaju senzacionalizmu kako bi prodale što više primjeraka. Te novine često manipulišu podacima, služe se poluistinama, mnogo više koriste slike, a jedini cilj im je da podignu tiraž.
Kao dodatak termin se danas koristi u pogrdanom smislu da osudi svako novinarstvo koje tretira vijesti na neprofesionalan i/ili neetički način.

Ali - zašto baš “ŽUTA”?
Prvo i osnovno, kolevka “žute štampe je Amerika. Jedan engleski magazin je 1898. godine napisao: “Nije sve američko novinarstvo “žuto”, iako je strogo savremeno žuto novinarstvo – američko”.

Drugo, ako znate malo više o istoriji štampe, onda možda naslućujete da termin “žuto novinarstvo” ima neke veze sa Džozefom Pulicerom, osnivač senzacione štampe u Americi i prestižne Pulicerove nagrade koja se i danas dodjeljuje. Ipak, iako on jeste jedan od glavnih aktera priče, zapravo nije tvorac termina.

Evo kako je sve počelo…
Termin je skovan sredinom 1890-ih u jeku sukoba dva najjača njujorška lista.

Pulicer je tada bio vlasnik “New York World-a”, a Vilijam Randolf Herst “New York Journal-a”. Do tada, oba lista su shvatila da senzacionalizam, crteži i bombastični naslovi prodaju novine pa su, iako su se u novinama i dalje obrađivale ozbiljne teme, više prostora dali upravo ovakvim vijestima. 

Iako je nadmetanje između World-a i Journal-a bila surova, i jedne i druge novine su po prirodi bile slične. Bile su demokratske novine, naklonjene radnim snagama i imigrantima. I jedne i druge novine su ulagale ogromna novčana sredstva u svoja izdanja koja su izlazila nedjeljom i funkcionisala kao nedjeljni magazini. 

Od “Žutog klinca” do “Žute štampe”
Svojevrsni “rat u broju prodatih primjeraka” bjesnio je mjesecima. Pulicer je prvi primijetio popularnost stripa i 1896. u svojim novinama počeo da objavljuje “Žutog klinca” (“Yellow Kid”) - strip o ćelavom djetetu u žutoj noćnoj košulji. Pričice o njegovim avanturama preko noći su postale nevjerovatno popularne donoseći World-u prevagu u tiražu nad Journal-om.

Ali, ni Herst se nije predavao! Uspio je da, ponudivši mu ogromnu platu, nagovori Pulicerovog crtača Ričarda Autkolta da pređe u njegove novine. Pulicer je odgovorio tako što je dalje objavljivao strip veoma sličan “Žutom klincu”, kako bi nastavio da se takmiči sa Herstom, pružajući gradu tako zapravo “dva žuta dječaka”.

Sam strip rađen je pomoću brzo sušećeg žutog mastila kojim je farbano odijelo glavnog junaka. I tako su ove listove urednici i novinari druge “ozbiljne štampe” (sa daleko manjim tiražima) počeli da zove - žuta. Kad bi govorili o njima pominjali bi jednostavno višak "novina o žutom dječaku".

Vjeruje se da je sam termin “žuto novinarstvo” zapravo skovao urednik trećeg popularnog lista “New York Press”, Ervin Vardman, koji je taj izraz prvi objavio, ali nikada nije definisao šta je tačno pod tim mislio.