U tim trenucima većini djevojaka lice prekriva dug, providni ili čipkasti veo. I, iako je većini ljudi ovaj običaj divan, porjeklo mu je zapravo daleko od romantike.

Većina ljudi ovo ne zna, ali običaj da djevojka koja se udaje na dan svog vjenčanja pokrije lice vijekovima je stariji od običaja nošenja vjenčanica. I zapravo, najveći dio istorije, veo uopšte nije bio ni bijel, ni providan!

Većina entologa i antropologa slaže se da porjeklo mladinog vela treba tražiti u antičkim vremenima kada su djevojke na taj način krile lice kako bi se zaštitile od zlih duhova, piše portal Listverse.

Grkinje i Rimljanke iz prošlosti nosile su crvene i žute velove koje su simbolizovale vatru kako bi uplašile i od sebe otjerale zle duhove i demone. Rimljani su išli toliko daleko da su mlade u jednom periodu istorije bile potpuno prekrivene crvenim velom tokom cijele svadbe.

Postojao je i još jedan, mnogo praktičniji, ali podjednako jeziv razlog tradicije nošenja dugih velova. Naime, on je bio izrađen po porudžbini, tačno prema visini i ostalim mjerama buduće mlade i nakon vječnanja je pažljivo čuvan i, kada dođe vrijeme, korišćen kao pogrebni pokrov nakon što bi žena preminula.

U Evropi, ugovoreni brakovi bili su normalni, a ima onih koji tvrde da su djevojke nosile veo kako bi spriječile budućeg muža da im vidi lice sve do kraja ceremonije vjenčanja. Teorijski, ako im se ne bi svidjelo ono što vide jednom kada mlada skine veo, već je bilo kasno za predomišljanje.

Daleki odjek ovog običaja vidi se danas u jevrejskoj tradiciji u kojoj mlade nose veo kako bi se svima pokazalo da mladoženja ne ženi djevojku samo zbog njenog fizičkog izgleda već duhovnih vrijednosti.