FOTO: null

Danas jedan od najcjenjenijih umjetnika i vlasnik najprepoznatljivijeg slikarskog stila, Vinsent Van Gog, u svoje vrijeme više je nosio epitet lud, nego što je njegova genijalnost bila prepoznata.

U prilog tome išla je i činjenica da Van Gog jeste patio od nekolicine duševnih bolesti, premda njegovo "ludilo", i pored brojnih teorija i analiza, još uvijek nije u potpunosti razjašnjeno.

Radio je i do 20 sati dnevno, za života stvorio preko 800 slika, od kojih je uspio da proda SAMO JEDNU JEDINU. Ona ista djela koja su smatrana bezvrijednim dok ih je Van Gog slikao, danas krase zidove najprestižnijih galerija, a njihova se vrijednost opisuje milionima dolara.

"Slikao sam svim srcem i dušom, a um izgubio negdje u međuvremenu", rekao je jednom čuveni slikar.

Uistinu, Van Gogove slike odišu neobičnim nemirom, čak i kada su na njima najidiličniji pejzaži. Ukoliko posmatranje njegovih zvjezdanih neba, žitnih polja, irisa, suncokreta ili vatrenih zalazaka sunca uspjeva da u vama probudi neobična i jaka osećanja, možda možete naslutiti i emotivno i duševno stanje ovog umjetnika.

Incident sa uhom

Poznato je da je Van Gog u jednom od naleta svog ludila odsjekao sopstveno uho i poklonio ga prostitutki iz obližnjeg bordela. Bio je to događaj koji je shvaćen kao kulminacija njegovog ludila, i još jedna stavka u danas opšteprihvaćenoj biografiji ovog umjetnika. Ono što je manje poznato jeste priča koja je prethodila pomenutom događaju.
Naime, tokom nekoliko nedelja boravka u gradu Arlu, Van Gog je dijelio dom sa još jednim slikarskim velikanom – Polom Gogenom. Njihov odnos, međutim, nije se mogao nazvati prijateljskim. Česte svađe dovele su do toga da jedne noći Van Gog posegne za nožem i odseče svoje uho, ili je to učinio Gogen tokom njihove rasprave, prema drugoj teoriji.

Takođe postoje različite teorije o tome da li je Van Gog odsjekao cijelo uho, ili jedan dio njega. Pismo francuskog doktora Feliksa Reja, koji je Vinsenta liječio, obustavilo je sve dileme. U njemu je crtež kojim je prikazano koliko je uho bilo ozleđeno.
Nakon ovog incidenta, Van Gog je smešten u duševnu bolnicu, a holandske novine su sledećeg jutra objavile članak sa sledećim sadržajem:"Sinoć u 23:30 slikar čije je ime Vinsent Van Gog pojavio se ispred bordela (maison de tolérance br. 1) tražeći devojku Rejčel i predao joj… svoje uho rekavši: „Čuvaj ovo kao blago“, a zatim je nestao. Policija, nakon što je bila izvještena o ovim događajima, koji su mogli biti učinjeni jedino od strane nesrećnog i ludog čovjeka, sledećeg jutra je potražila ovog individualca. Pronašli su ga u krevetu, sa jedva vidljivim znacima života.

- Ja sanjam sliku, a zatim naslikam san -

Period Van Gogovog boravka u duševnoj bolnici bio je istovremeno i jedan od njegovih najproduktivnijih slikarskih perioda. Završio je preko 100 crteža i naslikao 75 slika, među kojima je i njegova poznata Zvjezdana noć.

Van Gog nikada nije slikao tokom svojih napada, ali su njegova bolest i zatvorenost u bolnici umnogome uticali na umjetničke teme kojima se bavio na svojim slikama.

Privrženost religioznoj tematici, kao i tematici porodičnog života i života zatvorenika bile su direktna aluzija na ličnu situaciju.

Bio je posvećen svom radu i živio za umjetnost i ljubav, i uprkos tome, sve je više postajao anksiozan, depresivan i usamljen, a svom bratu Teu, koji ga je uvijek podržavao emotivno i finansijski, pisao je kako je očajan i bijesan na sebe jer ne može da radi onako kako bi volio, i da je sve više ubijeđen u to da je njegov život promašaj.

Razdražljivog i melanholičnog po prirodi, Van Goga je njegova predanost radu vodila ka zanemarivanju zdravlja. Kako je novac trošio na materijal za slikanje, slabo se hranio. Gubitak većine zuba uzrokovao je kasnije stomačne probleme. Patio je od nesanice, prekomjerno pio, zarazio se gonorejom, zatim i sifilisom, jeo boju, terpentin i parafine.

Takođe, Van Gog je mislio o sopstenoj smrti, jer je odmalena prolazio pored groba na kome je pisalo njegovo ime – groba koji je, zapravo, pripadao bratu koji je preminuo prije Vinsentovog rođenja. Sve ovo dovelo je do sve učestalijih maničnih i epileptičnih napada, i Van Gog je sve više gubio kontrolu nad sobom.

Tog dana 1890. godine, prislonivši pištolj na svoje srce, Van Gog je pokušao da okonča svoj život.

Taj pokušaj je, u prvi mah bio neuspješan, jer je metak zaobišao srce, te je Vinsent naredna dva dana života proveo na samrtnoj postelji. O njemu je i tada brinuo brat Teo. Na rukama jedine osobe koja ga je razumjela i istinski voljela, naposletku je izdahnuo, sa riječima: "Ovako sam želeo da odem".

Pratite InfoBijeljina.com putem Android i IOS aplikacije, te društvenih mreža FacebookTwitter, Instagram i VIBER zajednice.
Tagovi

Vaš komentar


Komentari ( 0 )