Republika Srpska
18.05.2023.
18:52
Zakon o javnim nabavkama postoji SAMO NA PAPIRU: Mišljenja revizora nisu bitna ni tužilaštvima
Izvor: srpskainfo
0
Podijeli
Iako većina ministarstava i javnih institucija dobija pozitivne ocjene revizora, ono što je već postalo pravilo za gotovo sve njih jeste da ne poštuju Zakon o javnim nabavkama. Iako većina ministarstava i javnih institucija dobija pozitivne ocjene revizora, ono što je već postalo pravilo za gotovo sve njih jeste da ne poštuju Zakon o javnim nabavkama.
Skoro u svim izvještajima revizora stoje preporuke odgovornim licima da „obezbijede da se planiranje i provođenje javnih nabavki obavlja u skladu sa Zakonom o javnim nabavkama“.
Kako se može vidjeti iz izvještaja revizora, nabavke se najčešće rade putem direktnih pogodbi ili se za pojedine nabavke uopšte ne planiraju niti provode javni postupci.
Niske kazne
Ova praksa se ponavlja iz godine u godinu; revizori upozoravaju, ministarstva i javne institucije, preduzeća ili ustanove žmire na ta upozorenja, i na kraju niko ne snosi nikakvu odgovornost, niti se išta mijenja.
Izvršna direktorka Transparensi internešnela BiH, Ivana Korajlić, ističe da je nepoštivanje preporuka iz revizorskih izvještaja i nepostojanje nikakvih reakcija institucija konstantan problem.
Nepravilnosti na koje revizori ukazuju, kako kaže Korajlićeva, nadležne institucije ne zanimaju.
– To je konstantan problem ne samo kada govorimo o javnim nabavkama, već i kada govorimo o drugim problemima u vezi s raspodjelom javnih sredstava, imenovanjima, zapošljavanjima i slično – navodi Korajlićeva.
S druge strane, kako ističe ona, trenutni mehanizmi koji postoje kada je riječ o javnim nabavkama u smislu nadležnosti Agencije za javne nabavke da pokreće prekršajne postupke su, takođe, neefikasne s obzirom na to da se radi o vrlo niskim kaznama za prekršaje.
Prijave bez efekta
Korajlićeva kaže da imaju situacije da čak ni za zloupotrebe na koje ukazuju revizori ne postoji nikakva reakcija tužilaštava. Ističe da bi trebala da postoji mnogo bolja i jača saradnja između službi za reviziju na svim nivoima i nadležnih tužilaštava.
– Međutim, tu imamo konstantno pravdanje i izgovor od strane tužilaštava da „nemaju kapaciteta da pokreću postupke po službenoj dužnosti“. S druge strane, službe za reviziju nemaju nadležnost da pokreću konkretne prijave. Tu se zapravo vrtimo u krug. Imali smo ranije slučajeva gdje je Glavna služba za reviziju Republike Srpske upućivala konkretne informacije tužilaštvima ali nije bilo nikakvog odgovora – navodi Korajlićeva.
Dodaje da revizorske službe i na nivou BiH, i u FBiH, upućuju konkretne prijave tužilaštvima, a nedavno su objavili izvještaj o reakciji na te njihove prijave.
U najvećem broju slučajeva, čak i kada se radi o vrlo konkretnim zloupotrebama, kako kaže Korajlićeva, tužilaštva smatraju da nemaju osnova za dalje postupanje.
Ona ističe za Srpskainfo da se ovaj problem pokušao riješiti brojnim projektima i aktivnostima, ali bezuspješno.
– Tužilaštva ne postupaju ni po konkretnim krivičnim prijavama, a da ne govorim o izvještajima revizora – kaže Korajlićeva.
Ona dodaje da ne postoji ni politička, a ni finansijska odgovornost, odnosno ne postoje nikakve posljedica za neispunjavanje preporuka.
– Prekršajni postupci koji se pokreću ne osiguravaju dovoljan nivo odgovornosti s obzirom na vrlo niske kazne. Sa druge strane, kada govorimo o ozbiljnim zloupotrebama, tužilaštava ne postupaju ni po službenoj dužnosti ni po samim izvještajima – napominje Korajlićeva.
LEGALNA PLJAČKA
Član predsjedništva Udruženja građana „Tender“ za borbu protiv korupcije u javnim nabavkama, Rajko Kecman, dijeli isto mišljenje kao i Korajlićeva. On ističe za Srpskainfo da ne samo da se ne poštuje Zakon o javnim nabavkama, već je čak zakonom na neki način omogućena legalna pljačka javnih sredstava.
– Zakon je omogućio da se poništi postupak ako se, na primjer, na konkurs ne javi nijedan ponuđač, ili ako je probijen cenzus, i u bezbroj drugih slučajeva. U suštini, ovo daje odriješene ruke da se namjerno poništi neki postupak da bi se onda moglo preći u pregovarački postupak, koji je u suštini namješten – objašnjava Kecman.
Ističe da se ne zna tačno koliko se godišnje novca potroši na javne nabavke u BiH, a prema nekim njihovim procjenama, taj iznos je veći od 4,5 milijarde KM. Od tog iznosa, kako tvrdi Kecman, preko 1,6 milijardi KM godišnje se potroši na namještene tendere.