Brojnost i veličine nekropola navode na zaključak da su na Majevici naselja u srednjem vijeku bila česta, ali mala. Majevički stećci se sa dosta sigurnosti mogu datirati u 14. i velikom većinom u 15. vijek, a postoje i primjerci koji se datiraju u 16. vijek. Profesor srpskog jezika i književnosti, Nemanja Milovanović iz Priboja kod Lopara, upozorava da se tragovi prošlosti moraju sačuvati, a kulturno naslijeđe zaštiti za naredna pokoljenja. Ističe da su ovi spomenici neprocjenjivi u sagledavanju prošlosti. 

- Mali broj stećaka ima ukrase ili još rjeđe natpise, a oni su redovno ćirilični. Na ukrašenim primjercima su osim vjerskih prisutni i statusni simboli. Likovnost stećaka je raspoznatljivo opštehrišćanska i naivnonarodna. Prikazi sunca, mjeseca, spirala, srednjovjekovnog oružja, luka, strijele i mača, prikazi vinove loze, cvijeća, bude maštu i nagone na razmišljanja o svemu onome što je okruživalo i zaokupljalo srednjovjekovnog čovjeka – ističe profesor Milovanović. 

Epitafi urezani na stećcima su posljednje slovo o pokojniku.

- Gotovo uvijek ističu vezu pokojnika i "plemenite zemlje", obznanjuju ko je spomenik podigao, svjedoče o migracijama, jezičkim, ali i o vjerskim prilikama. U datiranju ovih spomenika nam pomažu paleografija i istorija jezika – pojašnjava Milovanović za portal InfoBijeljina.  

On naglašava da je naročito važno učiti mlade o prošlosti, ukazivati im na našu nacionalnu baštinu, te podsticati ljubav prema nacionalnoj kulturnoj istoriji. Svaku priliku koristi da svojim učenicima održi čas u prirodi i pokaže im dio ovog, majevičkog blaga. 

Procjenjuje se na području BiH ima oko 60.000 pronađenih srednjevijekovnih nadgrobnih spomenika, a samo mali broj je ukrašen ili ima natpis. Sve stećke, svjedoke prošlosti, UNESKO tretira kao zaštićeno kulturno dobro od svjetskog značaja.