Razlikuju se prema količini masnog tkiva, indeksu tjelesne mase (BMI), ali i uticaju koji imaju na metabolizam i zdravlje.

Dok se prekomjerna tjelesna težina smatra stanjem povećane telesne mase, gojaznost je hronična, kompleksna bolest koja može uticati na funkcionisanje čitavog organizma i povećati rizik od brojnih oboljenja

Koja je razlika između prekomjerne težine i gojaznosti?
Za procjenu tjelesne mase ljekari tradicionalno koriste indeks telesne mase (BMI), koji se izračunava na osnovu odnosa tjelesne težine i visine.

Prema uobičajenoj klasifikaciji za odrasle:

BMI od 18,5 do 24,9 – normalna tjelesna težina

BMI od 25 do 29,9 – prekomjerna tjelesna težina

BMI od 30 i više – gojaznost

Dakle, prekomjerna tjelesna težina označava povećanu tjelesnu masu, dok se gojaznost definiše kao stanje prekomjernog nakupljanja masnog tkiva koje može ugroziti zdravlje.

Ipak, BMI ne daje potpunu sliku zdravstvenog stanja. Ne razlikuje mišićnu masu od masnog tkiva, niti pokazuje gde se masnoća u organizmu nakuplja. Zbog toga osoba sa razvijenom mišićnom masom može imati visok BMI, a da nema višak tjelesne masti, prenosi Everydayhealth.com, zdravlje.kurir.rs.

Zašto je masnoća oko stomaka posebno rizična?
Nije važno samo koliko masnog tkiva imamo već i gdje se ono nalazi.

Posebnu pažnju stručnjaci obraćaju na visceralnu mast, koja se nakuplja duboko u trbušnoj duplji, oko unutrašnjih organa, poput jetre, bubrega i pankreasa.

Za razliku od potkožne masti, visceralno masno tkivo metabolički je aktivno i može doprinijeti razvoju upalnih procesa, insulinske rezistencije i metaboličkih poremećaja.

Zbog toga je obim struka važan dodatni pokazatelj zdravstvenog rizika. Prema kriterijumima navedenim u izvoru, obim struka veći od 89 centimetara kod žena i 102 centimetra kod muškaraca može ukazivati na povećan rizik od zdravstvenih problema povezanih sa viškom masnog tkiva.

Ljekari, zato, sve češće uz BMI uzimaju u obzir i obim struka, raspored masnih naslaga i druge pokazatelje metaboličkog zdravlja.

Koje bolesti mogu biti povezane sa viškom kilograma?
Kako se povećava količina masnog tkiva, naročito visceralne masti, raste i rizik od različitih zdravstvenih problema.

Među najvažnijim su:

Bolesti srca i krvnih sudova: višak masnog tkiva može doprinijeti povišenom krvnom pritisku, poremećaju masnoća u krvi i razvoju drugih faktora rizika za kardiovaskularna oboljenja.

Dijabetes tipa 2: višak masnog tkiva može doprineti insulinskoj rezistenciji, stanju u kojem ćelije slabije reaguju na insulin, zbog čega raste nivo šećera u krvi.

Opstruktivna apneja u snu: masno tkivo u predelu vrata može suziti disajne puteve i dovesti do ponavljanih prekida disanja tokom spavanja.

Problemi sa zglobovima: povećana tjelesna masa dodatno opterećuje zglobove, dok upalni procesi povezani sa masnim tkivom mogu doprinijeti bolu i otoku.

Gojaznost se povezuje i sa povećanim rizikom od određenih vrsta karcinoma i drugih hroničnih bolesti.

Može li osoba sa gojaznošću biti metabolički zdrava?
Postoje osobe koje imaju povišen BMI, ali su im vrednosti šećera u krvi, holesterola i krvnog pritiska u granicama normale. Ovo stanje se opisuje kao metabolički zdrava gojaznost.

Međutim, takav metabolički profil ne znači da je gojaznost bez rizika. Kod djela ovih osoba vremenom mogu da se razviju insulinska rezistencija, poremećaji masnoća u krvi i povišen krvni pritisak.

Zato je važno redovno pratiti zdravstvene pokazatelje, čak i kada nema očiglednih tegoba.

Kako se liječe prekomjerna težina i gojaznost?
Pristup zavisi od stepena povećane tjelesne mase, zdravstvenog stanja i individualnih faktora rizika.

Promjene u ishrani i fizičkoj aktivnosti predstavljaju osnovu kontrole tjelesne težine. Preporučuje se raznovrsna ishrana sa dovoljno povrća, voća, integralnih žitarica i kvalitetnih izvora proteina, uz ograničavanje industrijski prerađene hrane i dodatog šećera.

Za odrasle se preporučuje najmanje 150 minuta fizičke aktivnosti umjerenog intenziteta nedjeljno, kao što su brzo hodanje ili vožnja bicikla, uz vježbe za jačanje mišića najmanje dva dana u nedjelji.

Kod osoba sa gojaznošću, kada promjene životnih navika nisu dovoljne, lekar može razmotriti i primenu lekova za regulaciju telesne težine. U određenim slučajevima opcija je i barijatrijska hirurgija.

Važno je da se terapija određuje individualno, uz procenu zdravstvenog stanja i mogućih rizika.

Čak i smanjenje početne tjelesne težine za pet do deset odsto može donijeti značajne zdravstvene koristi, uključujući poboljšanje krvnog pritiska i nivoa holesterola.

Zašto nije dovoljno gledati samo broj na vagi?
Prekomjerna tjelesna težina i gojaznost nisu samo pitanje kilograma. Za procjenu rizika važno je uzeti u obzir količinu i raspored masnog tkiva, obim struka, mišićnu masu i metaboličke pokazatelje.

BMI je koristan alat za početnu procjenu, ali nije dijagnoza i ne može samostalno da pokaže kakvo je nečije metaboličko zdravlje.

Gojaznost je hronična bolest koja zahtjeva stručnu procenu i odgovarajući pristup liječenju. Pravovremeno prepoznavanje rizika i individualno prilagođene promene životnih navika mogu značajno doprinijeti očuvanju zdravlja.