Osmočlano domaćinstvo Vasić iz Mirosavaca kod Lopara, u kojem živi više generacija, primjer je složnog poljoprivrednog domaćinstva. 2001. godine krenuli su od nule. Objekte porušene do temelja u minulom ratu podigli su iz pepela i posvetili se poljoprivredi.

Kuća puna "čeljadi", ali i ljubavi i sloge. Najmlađi član ima devet, a najstariji baka Milka 73 godine.

- Kako smo se vratili ovdje kući nismo zatekli ništa pa pomalo, kolko je Bog dao dobro je nek se zdravo, a ostalo će polako, a raditi se mora. Srećna sam sa mojim unučadima kad nam dođu za praznike da se okupimo, da budemo, sva sam sretna to je najbitnije. Zna nekad godina da izda, nekad bude bolje, budemo zahvalni - kaže baka Milka kojoj je desna ruka, vrijedna snaja Ana.

Iako ima četvoro djece sve stiže.

- Kako djeca u školu, tako ja u štalu i tako, uglavnom sve je dobro. Jednostavno volim žvotinje, volim da radim oko toga, voljela bih da se svi motivišu da se bave poljoprivredom. Ovo nije težak posao za mene, ja nikada ne bih živjela u gradu - priča sa osmijehom Ana.

Vojko i Petar su se nakon gašenja fabrika, u kojima su radili godinama, posvetili poljoprivredi. Bave se svim – od ratarstva, stočarstva, preko voćarstva do pčelarstva.

- Uspjeli smo uz mnogo više rada i truda da živimo od poljoprivrede, to nam je osnovna djelatnost. Imamo oko 24 grla, moramo objekat da proširujemo, ostavili smo u priplod pa nemamo mjesta u štali, koristimo alternativno šupu dok se ne uradi nešto bolje - kaže Vojko za portal InfoBijeljina.

Proizvode mlijeko, ali tove i bikove. Od te dobiti kupuju mehanizaciju.

- Non-stop ulaganja, nabavili smo rolo presu ove godine. Sad treba motač za rolo bale tako da čim malo više novca skupimo uložimo u mehanizaciju i objekte. Prateći stanje na tržištu evropskom ima narednih 6,7 godina perspektive u govedarstvu pošto je deficit u Evropi stočnog fonda nadamo se boljem uvijek - naglašava Vojko.

99 odsto hrane za stoku obezbjeđuju sami. Obrađuju 15 hektara, a dobili su i 4 hektara opštinskog zemljišta u zakup, zahvaljujući kojem će obezbijediti dovoljno stočne hrane. Petra smo zatekli na njivi, orao je sa sinom.

- Zemlja dobro dođe pod zakup, ne bi mogo držat marve volki broj da mi nije Opština Lopare izašla u susret i dala zemlju u zakup to nam je olakšalo, malo kvalitetnija zemlja za lucerku i malo veće parcele. U nas je uvijek sezona, jedno prođe drugo dođe, sad sezona oranja, a poslije proljećna sjetva piprema, uvijek ima posla, u nas nema godišnjeg odmora. Prednost poljoprivrede ipak je što si svoj gazda ne zavisiš ni od kog, ideš, radiš kad hoćeš, kolko možeš, kad ne možeš odmoriš - ističe Petar koji znanje prenosi na djecu i nada se da će oni nastaviti da se bave poljoprivredom.

S obzirom na vremenske prilike koje su pratile ovogodišnju proizvodnju zadovoljni su postignutim rezultatima. Lucerka je malo podbacila, ali rod kukuruza je bio dobar. Spasila ga je, kažu, zadnja kiša pa su imali prinos osam do devet tona po ha, a veliku ulogu odigrao je i stajnjak koji popravlja strukturu zemljišta.

Osim proširenja štalskog objekta, ovo komercijalno gazdinstvo planira da uz pomoć podsticaja kupi novi traktor. Deset godina izbjeglištva i obnova porušenih i zapaljenih objekata su ih unazadile, ali ova složna porodica uspjela je mukotrpnim radom da nadoknadi izgubljeno. Od povratka na kućno ognjište zarađuju "svaštarenjem", a kada "stanu na svoje noge" posvetiće se, kažu, samo jednoj grani poljoprivrede.