Upoznajte najstariju kafanu na Majevici: U “Lipama” uživale glumačke legende, na dan Dejtona pričalo se o litijumu
Najstarija kafana na Majevici “Lipe”, nije samo ugostiteljski objekat u opštini Lopare - to je mjesto u kojem su svojevremeno uživale brojne glumačke legende, uključujući i Milenu Dravić i Dragana Nikolića.
Uskoro će “Lipe” “napuniti” šest decenija. Božo Ristić je tu kafanu otvorio 1968. godine.
Decenijama kasnije, u selu Mačkovac kod Lopara, počele su se održavati i književne večeri. Roman “So soli” privukao je veliku pažnju na Majevici.
Autori romana Branko Stanković i Mirko Ristić bave se istorijskim kontroverzama i zanimljivim događajima iz protekla dva rata na prostorima Lopara i Majevice.
“Svjedok“ tih događaja je i kafana “Lipe“ koja je najstarija na Majevici: šest decenija porodica Ristić ne zatvara taj objekat u kojem su nekada svraćali Mira Stupica, Dragan Nikolić, Milena Dravić i drugi poznati glumci - prijatelji Cvijetina Mijatovića, revolucionara iz Lopara.
Roman “So soli” je iskrena potraga za istinom i onim najboljim što čovjek nosi u sebi u teškim, turbulentnim vremenima.
Roman počinje posljednjeg dana prošlog rata, kažu autori: ljudi sjede u kafani u danu potpisivanja Dejtonskog sporazuma, evociraju uspomene na istoriju ovog kraja.
“Desila se jedna proročka stvar, ljudi su pričali, između ostalog, da su odavde našem pregovaračkom timu u Dejtonu odlazili podaci da na Majevici postaje zalihe soli, ali i nekih minerala koji su danas aktuelni - bor i litijum”, priča za InfoBijeljinu pisac Branko Stanković.
Braća Slavko i Mirko Ristić posljednjih nekoliko decenija čuvaju uspomenu na rad djeda Bože koji je 1968. godine otvorio “Lipe”.
“Za par godina će biti 60 godina lijepe tradicije, života, poštovanja prema ljudima. Ljudi rado i danas dolaze ovdje, veliki je to uspjeh za nas i za djeda Božu da ostane ovaj objekat. Prije djeda Bože, njegov otac Mitar držao je dućan u vrijeme kraljevine Jugoslavije. Na ovom istom mjestu. Godine 1941. Mitar je ubijen kada su došle ustaše”, priča nam Slavko Ristić, jedan od vlasnika “Lipe”.
Ovdje se ne služi samo kafa i rakija - vlasnici sa gostima dijele trenutke, razgovor i osmijeh za stolom, pričaju nam ovdašnji ljudi.
Otkako je svijeta i vijeka, život u ovom kraju odvijao se oko dućana, kafana. U Mačkovcu, kažu, kod familije Ristić.
“Prvi put sam ovdje popio sok kad sam imao sedam godina. Poslije, kad sam išao u školu motao sam se tuda, a onda su me gosti zvali i probao sam prvi put kruškovac”, priča za InfoBijeljinu mještanin Mačkovca, Dušan Mitrović.
Ristići su, prema riječima mještana, jedna od vodećih familija u ovom selu.
“Naročito po djedu Boži, bio je izuzetno pošten i pravedan čovjek”, priča nam Dušan Mitrović.
Selo je, kažu mještani, nekad bilo siromašno.
“A onda je inostranstvo izvuklo, a Božina kafana i dućani su radili i prije, i bez inostranstva, išlo je sve svojim tokom”, nadovezuje se Jovo Lukić, mještanin Mačkovca.
U kafani “Lipe” ljudi pronalaze odmor, dobru kapljicu, lijepu riječ, ali i dobar zalogaj.
“Ovi ljudi ovdje i iz okoline znaju sadržaj ove kafane, obično je to praseće, jagnjeće pečenje, a ljudi sa strane se najavljuju par sati prije da bi mi mogli sve to spremiti. Mi uvijek težimo domaćoj ishrani. Imamo proju, sir, kajmak. U vrijeme posta imamo ribu i ostalu posnu hranu, kako nalažu naši običaji. Imamo i krompir koji pečemo u rerni, ljudi vole da ga konzumiraju tako toplog, neoguljenog”, otkriva meni kafane Slavko Ristić.
Spomenuti roman “So soli” nije samo priča o kafani “Lipe”, to je svjedočanstvo o ljudima i događajima iz ovog kraja.
“Željeli smo da napravimo jednu vrstu omaža toj kafani, a kroz tu priču imamo i sudbine ljudi u teška vremena. Dobra djela dobrih ljudi u teškim vremenima. Ovdje ima i lijepa crkva, posvećena Svetom Sisoju, stradala je u Drugom svjetskom ratu, a odnedavno obnovljena. Narod u nju rado dolazi, ona se uklapa u ovaj brežuljkasti ambijent sela”, kaže nam Branko Stanković.
Sedamdesetih godina prošlog vijeka revolucionar Cvijetin Mijatović je ovdje dovodio svoje prijatelje glumce, u lov na Majevicu. Nazaobilazno mjesto odmora bila je kafana “Lipe”.
“Ovdje su dolazili poznati ljudi tog vremena Cvijetin Mijatović, Mira Stupica, Dragan Nikolić, Milena Dravić. Interesantni ljudi koji su obilježili jedno vrijeme. Cvijetin Mijatović je vjerovao istinski u tu partijsku ideologiju, pripadnik partizanskog pokreta, borio se protiv Nijemaca, to nije sporno. Po završetku rata vršio je niz dužnosti. Bio je predsjednik Vlade BiH, ambasador SFRJ”, kaže pisac Branko Stanković, jedan od autora romana “So soli”.
Slavko Ristić nam je otkrio detalje susreta djeda Bože i glumaca.
“Djed Božo gleda u Dragana Nikolića. U jednom trenutku nije izdržao i pita ga - ‘Ti si meni nešto poznat’, a Dragan mu kaže ‘Ja sam, čika Božo, u tvojoj kući svako veče. Djed ne vjeruje šta mu kaže, a onda ga je pitao ‘Imaš li televizor u kući?’ Tad su išle serije ‘Obraz uz obraz’ i ‘Otpisani’, tako ga je prepoznao”, otkriva nam Slavko detalje susreta djeda Bože i glumaca.
Kako smo naveli, u selu Mačkovac kod Lopara, počele su se održavati i književne večeri. Roman “So soli” privakao je veliku pažnju na Majevici. Na promociji knjige okupio se veliki broj ljudi. Autori najavljuju da ova knjiga nije posljednji zapis o ljudima i događajima iz ovog majevičkog kraja.