„Upokojio se otac Makarije, monah manastira Tvrdoš. U Tvrdoš je došao iz Beograda 2000. godine, po preporuci našeg dragog Mikija Paripovića. Za dvadeset šest godina izrastao je u divnog muža Hristove Crkve, koga su krasile iskrenost i dobrota. Sve vrijeme svog monaškog podviga borio se sa teškom bolešću jetre, a ta bolest i tjelesna slabost vremenom su se pretvarale u njegovu duhovnu snagu.

Volio je fudbal i sport uopšte i bio je beskompromisan, ali korektan borac na terenu. Takav je bio i u životu – iskren, nepatvoren i čovjek koji je više držao do djela nego do riječi. Ostaće upamćen kao istinski borac za vjeru i pravdu, koji je hrabro podnosio i tjelesne i duhovne borbe. Nije imao straha od bogatih i moćnih i uvijek je stajao uspravno pred Bogom i pred svakim čovjekom. Zauvijek će ostati u sjećanju kao voljeni brat i primjer monaškog života.

„Vječan ti i blažen pomen, dušo hrišćanska“, poručio je vladika Grigorije.