Kao što smo nekoliko puta pisali, ovo su značajne novine koje bi mogle ubrzati protok ljudi na granicama, ali BiH i ostale zemlje zapadnog Balkana mogle bi tražiti izuzeće, ili barem niže cijene za ove usluge.

Primjera radi, četvoročlana porodica sa starijom djecom bi za ETIAS mogla platiti 80 evra, što je značajan iznos za nešto što sada ne košta ništa.

Vlasti BiH i drugih zemalja regiona mogle bi ponuditi EU da pomognu u suzbijanju ilegalnih migracija i podignu saradnju sa bezbjednosnim službama zemalja EU na viši nivo, a da zauzvrat dobiju određene privilegije kad je u pitanju prelazak granice.

Kada je u pitanju menadžment spoljnih granica EU, Brisel je uz zemlje članice čije su granice, nadležan za sve spoljne granice svojih članica, s tim da zemlje koje nisu dio šengenskog područja same organizuju kontrolu i provjere, ali u skladu sa Sporazumom o osnivanju EU, regulativama i direktivama.

S obzirom na to da su sve zemlje EU s kojima graniči zapadni Balkan u šengenskom području, za sve vrijedi isti paket propisa, i o eventualnim izmjenama bi odluku morali donijeti Savjet EU i Evropski parlament, izmjenama uredbi koje su na snazi.

BiH bi bilateralno s Hrvatskom mogla dogovoriti neke olakšice, ali sve važnije odluke bi morao donijeti Brisel, na primjer, o visini takse za ETIAS ili, eventualno, o dozvoli ulaska građanima s ličnim kartama.

Hrvatska ima pravo, i to pravo koristi da sa BiH organizuje aktivnosti u pograničnom području, poput zajedničke kontrole granica, davanja privilegije ljudima u pograničnom području BiH da u EU mogu ulaziti s ličnim dokumentima, ali samo u pogranično područje zemlje članice EU s kojom graniče.

Inače, već postoje zemlje koje nisu članice EU, a imaju mogućnost ulaska u EU samo s ličnim kartama.

To su članice Evropske ekonomske zone, poput Norveške i Švajcarske, kao i neke zemlje s malom teritorijom poput Vatikana, Monaka i San Marina, koje imaju granicu samo s jednom državom EU, pa im je omogućeno da u EU ulaze samo s ličnom kartom.

Kao što smo takođe više puta pisali, kao posljedica migrantske krize i značajnog zaokreta evropske javnosti udesno, i evropska politika zauzela je oštriji stav prema migracijama, a zapadni Balkan je jedno od najrizičnijih područja, s obzirom na to da se radi o ruti preko koje u EU dolazi najviše migranata sa istoka.

Bilo je nekoliko nezvaničnih i indirektnih razgovora o tome da zemlje regiona prihvate da na svojoj teritoriji izgrade privremene migrantske centre u kojima bi se procesuirali njihovi zahtjevi za azil, ali ovi prijedlozi su uglavnom odbijeni iz straha od reakcije domaće javnosti.

Ako bi EU bila voljna da ponudi neke privilegije zemljama regiona, možda bi i stav u vezi sa migrantima omekšao, a u svakom slučaju i bez toga moguće je da bi se saradnja podigla na viši nivo, jer bi obje strane od toga mogle imati veliku korist.

Sve zemlje regiona pojačale su saradnju s Frontexom, evropskom službom za spoljne granice, a konačno je i BiH, nakon više godina odugovlačenja, potpisala novi sporazum po kojem će evropski policajci kontrolisati granice zajedno s domaćim policijskim službenicima.