U Bijeljini teško do defektologa: Podaci Zavoda ukazuju na problem zapošljavanja
Bijeljina je među gradovima u Srpskoj s najvećim teškoćama u pronalaženju stručnjaka iz oblasti defektologije, uz 18 nerealizovanih prijava potreba za radnicima.
Poslodavci u Republici Srpskoj su tokom posljednjih šest godina iskazali potrebu za 544 radnika različitih profila iz oblasti defektologije, dok je kroz prijave potreba za zapošljavanjem zaposleno 359 lica. Istovremeno, na evidenciji Zavoda za zapošljavanje Republike Srpske nalazilo se 88 nezaposlenih osoba iz ove struke, pokazuju podaci koje je Zavod dostavio portalu Aloonline.ba.
Ovi podaci dodatno osvjetljavaju problem o kojem smo ranije pisali, a na koji upozoravaju roditelji djece sa poteškoćama u razvoju i udruženja koja im pružaju podršku. Dok porodice govore o dugim listama čekanja i nedovoljno dostupnim tretmanima, ustanove imaju poteškoće u pronalaženju stručnjaka, a na Univerzitetu u Banjaluci još nema zvanične inicijative za pokretanje studijskog programa specijalne edukacije i rehabilitacije.
Prema podacima Zavoda, zaključno sa 30. septembrom 2026. godine, na evidenciji nezaposlenih nalazilo se 88 lica različitih zanimanja iz oblasti defektologije. Među njima je najviše profesora specijalne edukacije i rehabilitacije, ukupno 25.
Međutim, broj nezaposlenih ne znači da su svim poslodavcima dostupni stručnjaci profila koji im je potreban. To potvrđuju i podaci o potražnji za pojedinim zanimanjima.
Najviše se traže diplomirani defektolozi
Tokom prethodnih šest godina poslodavci su iskazali potrebu za 316 diplomiranih defektologa. Slijede profesori specijalne edukacije i rehabilitacije, za kojima su tražena 102 radnika, te diplomirani defektolozi logopedi, za kojima je iskazana potreba za 78 radnika.
Potrebe su zabilježene i za drugim profilima, uključujući logopede, tiflologe i stručnjake za razvojne poremećaje.
Kada je riječ o djelatnostima, najveća potražnja evidentirana je u osnovnom obrazovanju, gdje su tražena 242 radnika. U tehničkom i stručnom srednjoškolskom obrazovanju iskazana je potreba za 109 radnika, dok je u oblasti socijalnog staranja bez smještaja tražen 51 radnik.
U predškolskom obrazovanju poslodavci su tražili 42 radnika, a u djelatnosti medicinske prakse 34.
Najveće poteškoće u Banjaluci, Prijedoru i Bijeljini
Podaci Zavoda pokazuju da su najveće poteškoće u pronalaženju stručnjaka ovih profila zabilježene u Banjaluci, Prijedoru i Bijeljini.
U Banjaluci su evidentirane 74 nerealizovane prijave potreba za radnicima. Od toga se 43 odnose na diplomirane defektologe, a 17 na profesore specijalne edukacije i rehabilitacije.
U Prijedoru je evidentirano 19 nerealizovanih prijava, od kojih se 13 odnosi na diplomirane defektologe. U Bijeljini je zabilježeno 18 nerealizovanih prijava, među kojima je devet za diplomirane defektologe i osam za diplomirane defektologe tiflologe.
Ovi podaci ukazuju na teškoće u pronalaženju odgovarajućih kadrova, ali ne daju odgovor na pitanje zbog čega prijave nisu realizovane niti koliko je tačno stručnjaka potrebno svakoj od ovih lokalnih zajednica.
Potražnja rasla, pa opala u 2026. godini
Broj radnika za kojima su poslodavci iskazivali potrebu mijenjao se tokom posmatranog perioda. U 2020. godini tražena su 83 radnika, a godinu kasnije 42. Potražnja je potom rasla, dostigavši 110 radnika u 2025. godini, dok je u 2026. godini zabilježen pad na 77.
Iako podaci pokazuju da potrebe za ovim stručnjacima postoje, oni ne otkrivaju u kojoj mjeri je problem povezan sa nedovoljnim brojem školovanih kadrova, njihovom dostupnošću u različitim gradovima ili drugim razlozima zbog kojih poslodavci ne uspijevaju da popune radna mjesta.
Upravo zato pitanje obrazovanja novih stručnjaka ostaje važno. U ranijem odgovoru za Aloonline.ba Univerzitet u Banjaluci naveo je da ne postoji zvanična inicijativa za pokretanje studijskog programa specijalne edukacije i rehabilitacije, dok su iz Ministarstva zdravlja i socijalne zaštite Republike Srpske potvrdili da kapaciteti pružalaca specijalističkih socijalnih usluga ne odgovaraju potrebama korisnika.
Podaci Zavoda sada pokazuju i da se problem ne može posmatrati samo kroz ukupan broj nezaposlenih, već i kroz razliku između profila koje poslodavci traže i kadrova koji su im dostupni.
Za potpuniju sliku ovog problema potrebno je jasno utvrditi koliko stručnjaka nedostaje u zdravstvenim, obrazovnim i ustanovama socijalne zaštite, zbog čega prijave za zapošljavanje ostaju nerealizovane i da li nadležne institucije planiraju mjere kojima bi se dugoročno odgovorilo na potrebe sistema?!