Omiljena u svetinji, ali i kod vjernika, do skoro same smrti vedrog duha i energična sestra Ana, rodom iz Čečeve, kod Teslića, najvećeg srpskog sela u RS i BiH, bila je  i ostaće sinonim za vjeri u rodu posvećenu monahinju. Više od šest decenija  bespogovornih poslušanja, od onih u manastiru i manastirskoj crkvi do drugih na ekonomiji svetinje, svedoče da je, kada je ušla na manastirske dveri, čvrsta bila u odluci da u monaštvu  ostane do poslednjeg daha, kao i što se dogodilo.  

 

Preživjela  je  sve ono što je preživljala ova divna Nemanjića zadužbina, radeći kao pčelica, a znala je i da pretrpi i muke i nepravde, katkad, kada neki daju sebi za pravo da „uvode u red“ ovakve monahinje, a sami su, baš zbog nereda, stavljeni na marginu crkvenog života. Mnogo je bila vezana za manastir i sestrinstvo i oca Lazara Kršića, koji joj je, često bio više od oca i brata.

 

Ožalošćeno je sestrinstvo Manastira Tavne, na čelu sa igumanijom Martom, duhovnik otac Lazar, sestričina Nevenka, mnoga rodbina i prijatelji. Vernici su se radovali svakom susretu sa tom divnom monahinjom, koja je imala ljubavi za svakog čovjeka, vedru i  lijepu riječ, utjehu i nadu. Počivaće na monaškom groblju. Njenom smrću, Tavna je ostala sa sedam monanjiha i igumanijom Martom. Još dvije sestre su u jako lošem zdravstvenom stanju.