Nisu bogataši, ne rade visokoplaćenje poslove, ali su se organizovali i uz pomoć prijatelja sadam dana donirli hranu najugorženijima, a da nude pomoć objavili su putem društvenih mreža i informisali ljude gdje da dođu.

Prijatelj im je ustupio svoju kafanu, jer ona sada ne radi, i tu dolaze svi oni kojima je pomoć u hrani potrebna, a nije ih malo, kažu.

"Pokrenuli smo akciju jer smo videli da postoji mnogo ljudi koji su gladni. Želeli smo da vidimo osmeh na njihovim licima", objasnio je Ðurić, porijeklom iz Lapova.

Ljudi bi dolazili zabrinuti, a odlazili su s osmijehom na licu, jer su kući ponijeli kesu punu hrane dovoljne za više dana.

Dejan Mijailović, koji je kao i Ðurić rođeni Bečlija, a porijeklom iz Kragujevca, kaže da u aktuelnoj situaciji postoji mnogo ugroženih.

"Mi želimo i da pomognemo ugroženima u Srbiji, ali ne možemo pomoć da nosimo tamo zbog zatvorenih granica. Videćemo ako i to budemo mogli nekako da realizujemo", priča Željko Mijailović, rođen u Smederevskog Palanci.

Zato, kaže, pomažu ljudima sa prostora bivše Jugoslavije, koji su radili u Asutriji kao sezonci ili bez papira, koji se vraćaju sa granice.

"Čuli smo da su ostali blokirani u Beču, a da nemaju para da se hrane. Oni čak imaju problem i sa smeštajem, a mi smo im barem pomogli s namirnicama. Takođe kod nas po pomoć dolazili su i penzioneri Bečlije koji imaju male penzije", priča on.

Kako kažu, nikog nisu pitali ko je, šta je niti da li mu treba pomoć, jer ako je već došao po namirnice, onda to nije učinio ako nema potrebu za tim.

Nisu, kaže, obraćali ni pažnju ko je koje nacionalnosti, vjere... i po hranu su dolazili ne samo građani sa naših prostora, već i Bugari, Rumuni...

Oni su u prostoru koji su dobili na korišćenje, kao i nabavci, provodili čitav dan, a sada apeluju da neko sljedeći nastavi ovu akcaiju, a oni će i dalje pomagati i donirati.

Inače da bi mogli u vrijeme ograničene slobode kretanja da sprovedu svoju akciju, morali su je prijaviti austrijskim vlastima.