Violeta je porijekom iz sela Donji Lučani kod Kaknja, a po završetku osnovne škole svoju budućnost vidjela je u pozivu medicinskog radnika, te je 1990. godine upisala srednju Medicinsku školu u Zenici. Međutim, nakon položenog prvog razreda, shvatila je da to nije posao kojim želi da se bavi i upisala je smjer frizer u istoj obrazovnoj ustanovi.

- To je u Medicinskoj školi u Zenici bilo četvorogodišnje zanimanje i pristupalo mu se veoma ozbiljno, uz mnoštvo teorijskih predmeta koje smo slušali, a praksu smo dobili tek u drugom polugodištu drugog razreda, i to samo dva dana sedmično. Bili smo raspoređeni u frizerske salone Zanatske zadruge koji su pripadali državi. Pohađala sam frizerski zanat do aprila 1992. godine, a onda je rat prekinuo sve. Na Petrovdan iste godine sa porodicom sam jedva uspjela da se spasem i na najteži mogući način smo napustili svoj dom i zavičaj – prisjeća se Krtolina.

Sa porodicom je u vihoru Odbrambeno-otadžbinskog rata izbjegla u Rakovicu nadomak Ilidže, gdje je, kako kaže, pod kišom granata upisala treću godinu frizerskog zanata.

- Na Ilidži sam 1994. godine završila frizerski zanat. Sve vrijeme tokom rata, šišala sam vojnike Vojske Republike Srpske, a kasnije sam se zaposlila u frizerskom salonu „Monel“ na Ilidži i tu radila do potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma. U međuvremenu sam se udala, a 1996. godine sa mužem Miodragom dolazim prvo u Janju, pa ubrzo u Bijeljinu. Došli smo bez igdje ičega i odmah sam počela da šišam ljude u dvorištu. Od nečega se moralo živjeti. Taj period pamtim kao strašan, čovjek je svašta prolazio, radila sam poslije i u nekoliko salona kako bih stekla svoj krug mušterija, a nakon mnogo uspona, padova, korektnih i nekorektnih situacija koje sam doživljavala od poslodavaca, 2002. godineotvorila sam svoj frizerski salon – navodi Violeta Krtolina za Dešavanja u Bijeljini

U svojoj tridesetogodišnjoj karijeri frizera u Bijeljini, dodaje Violeta, shvatila je da je njena profesija popločana trnjem i da uz nju neće ostvariti velike ciljeve u životu, međutim, nikada je nisu napustili ljubav prema poslu i želja da mušterijama podari ono najbolje što ima – znanje, iskustvo i frizure kojima će biti zadovoljne.

-Nisam nikada robovala trendovima, nego sam fokus stavila na zanat i kvalitet. Ne želim da se bavim marketingom, da prodajem preparate u salonu, jer moj osnovni i jedini cilj je lijepo šišanje, lijepa svečana frizura, dobra frizura za radnu sedmicu, a prije svega očuvana kosa. Ako se uspjeh mjeri novcem, ja sam apsolutno neuspješan samostalni preduzetnik, ali moj najveći poslovni uspjeh su nesebična ljubav i poštovanje mojih mušterija – ističe Violeta.

Ona naglašava da je frizerski posao i te kako težak, kako sa fizičkog aspekta, tako i u pogledu svakodnevnog odnosa sa mušterijama, ali da je važno znati uspostaviti balans.

- Fizički gledano, sve vrijeme se stoji, stradaju kičma, noge, leđa, ruke koje nikada nisu u prirodnom položaju i zato morate da nađete način kako da vratite energiju – odmorom, tretmanima i slično. S druge strane, raspoloženje u odnosu sa mušterijama je na prvom mjestu, međutim, ne možete uvijek biti vedri i čili, nekada ne uspijete da ostavite probleme kod kuće, nego ih ponesete na posao. To se dešava u svakoj profesiji. Ipak, moja sreća je što gotovo svaku svoju mušteriju poznajem godinama, znam ih u dušu, i mi smo prije svega prijatelji i drugari, pa mi ne zamjere ako nekada nisam „u elementu“ – kaže Violeta.

Ona smatra da je u frizerskom poslu izuzetno važno voljeti ljude, razgovor i tražiti dobro u svakom čovjeku.

- Bez obzira koliko se umorim tokom dana, imam moje mušterije sa kojima progovorim, popijem kafu, nasmijem se, a usput se nešto i zaradi. Na kraju, odeš kući srećan i zadovoljan. Voljela bih da napunim 35 godina radnog staža i tada bih se povukla. Imam dvije kćerke, pa se nadam da ću dobiti i unučiće i posvetiti im se u penziji – navodi Violeta Krtolina.

Za kraj razgovora, naša sagovornica ima samo jednu poruku za mlade koji razmišljaju o tome da se bave frizerskim zanatom:

- Volite svoj poziv više od novca koji ćete zaraditi i uživajte u svakom radnom danu, bez obzira koliko težak ili lak bio. Volite ljude i tražite uvijek samo ono dobro u njima – poručuje Violeta Krtolina.