Najveći i najluksuzniji brod s početka 20. vijeka Titanik potonuo je 15. aprila 1912. godine - poginule su 1.523 osobe, računajući putnike i osoblje.
Na prvom putovanju iz Velike Britanije u SAD Titanik je udario u ledeni brijeg u sjevernom Atlantiku.
Mada je smatran "nepotopivim", potonuo je za samo dva sata i 20 minuta. Titanikom je komandovao kapetan Edvard Smit, koji je takođe poginuo.
Brod je prevozio neke od tada najbogatijih ljudi svijeta, kao i stotine iseljenika iz Britanije, Skandinavije i cijele Evrope, koji su htjeli da započnu novi život u SAD.
Smještaj za putnike prvog razreda bio je vrhunac udobnosti i raskoši, sa teretanom, bazenom, bibliotekom, restoranima i kabinama.
Bežična telegrafija visoke snage omogućavala je putnicima slanje telegrama, kao i komunikaciju sa drugim brodovima.
Iako je Titanik imao napredne bezbjednosne faktore poput vodonepropusnih pregrada i daljinski zatvaranih vodonepropusnih vrata, zbog zastarjelih pomorskih bezbjednosnih propisa imao je čamaca dovoljno za samo 1.178 ljudi, što je bila tek trećina njegovog kapaciteta.
Brod je imao 16 soha /malih dizalica/ za čamce, koje su mogle da spuste po tri čamca, ukupno 48. Međutim, Titanik je nosio samo 20 čamaca.
Havarija Titanika jedna je od najvećih i najpoznatijih pomorskih nesreća ikada.