FOTO: Nezavisne

"Samo mi je jedno bilo na pameti", izjavila je Simone de Beauvoir, francuska književnica, intelektualka, filozof i politička aktivistkinja kad su Hitlerove trupe umarširale u Pariz: "Da ne budem uhvaćena kao pacov u okupiranom Parizu".

Njemački su tenkovi u junu 1940. ušli u tihi i prazan Pariz, u kojem im niko nije pružio otpor, kao uostalom ni u ostatku zemlje.

"Niko nije htio umrijeti za korumpiranu Francusku kojom su vladali bogataši", objasnio je Jean-Paul Sartre, tada meteorolog u vojsci, te dodao: "Sve dok nismo shvatili da su nacisti još gori".

Osvajanje Pariza bio je velik i značajan trijumf za njemačku vojsku, ali i Adolfa Hitlera lično. Prvi put od početka rata osvojen je jedan neprijateljski višemilionski grad. I to ne bilo koji... Zauzeli su francuski glavni grad. Pariz su zauzele jedinice njemačke armije pod vrhovnom komandom general-pukovnika, tada 60-godišnjeg Fedora von Bocka, koji je mjesec dana kasnije nagrađen činom feldmaršala.

Stanovništvo je počelo masovno bježati iz glavnog francuskog grada. Dva miliona Parižana napustilo je svoje domove pa su u polupraznom Parizu ostali samo pripadnici najosnovnijih službi poput policajaca, vatrogasaca i radnika hitne pomoći, a malobrojni građani sa strahom su očekivali dolazak Nijemaca.

Te kobne 1940. godine prazan poput Pariza je ostao i jedan apartman u luksuznom dijelu ovog grada, koji je 70 godina poslije zaintrigirao javnost nakon što su se njegova vrata otvorila.

Luksuzni apartman je pripadao izvjesnoj Marti de Florian.

Iza ovog pseudonima, za koji se pretpostavlja da je umjetnički, stoji Matilda Heloiz Beaugiron. Naime, gospođica de Florian je rođena 9. septembra 1864. u Parizu. Bila je vlasnica stana u vrijeme zlatnog doba Pariza, u vrijeme velikog rasta umjetnosti - od sedamdesetih godina 19. vijeka pa do kraja tog vijeka. Sa 18 godina je rodila sina te mu dala ime Henri. Nažalost, on je preminuo nakon samo tri mjeseca života. Već iduće godine Matilda je rodila još jednog sina, te mu takođe dala ime Henri Beaugiron.

Mnoga pisanja u istoriji govore o tome da je gospođica Florian bila glumica, međutim tačan podatak za ovu tvrdnju ne postoji. Ono što je zapisano jeste da je razlog njenog velikog bogatstva bio taj što je bila u grupi koja se naziva demimondainima ili, u prevodu, jedna vrsta kurtizana.

Demimondainime nisu živjele na ulici, već u otmjenim stanovima i hotelima. Bile su poznate po prekomjernoj potrošnji, uvijek su nosile najvišu modu i imale su poduži popis poznatih i bogatih ljubavnika.

Stan Marte de Florian ima 1.500 kvadrata i nalazi se na četvrtom spratu, na adresi Square La Bruyère, u 9. pariskom okrugu, nedaleko od Sainte-Trinité. Umrla je u stanu 1939. godine. Njen sin Henri Beaugiron, koji je svjedočio i potpisao smrtni list svoje majke, takođe je živio u stanu u trenutku njene smrti. Stan je na kraju naslijedila dramaturg Solange Beaugiron, Henrijeva kći, koja je ponekad koristila pseudonim Solange Beldo.

Nakon smrti njene bake Marte de Florian i tokom nemilih događaja u Parizu 1940. godine, Solange je pobjegla od nacista i nastanila se na jugu Francuske, te se nikad više nije vratila.

Troškovi stana su plaćani sve do njene smrti u junu 2010. u dobi od 91. Kao rezultat toga, sve što je stan sadržavao, uključujući mnoge slike, namještaj i sve uobičajene elemente života iz početka 20. vijeka, ostalo je netaknuto nekoliko decenija.

Međutim, što je još bitnije, stan je bio krcat slikama i antikvitetima. Trpezarijski dio bio je pun čaša i posuđa. Slike su bile skinute sa zidova i spremljene za transport, ali kao da vlasnik prije 70 godina nije imao dovoljno vremena. Četke, šminka i bočica parfema stajali su netaknuti. U uglu sobe pronađene su i originalne lutke Mikija Mausa i Gicka. Vjerovatno najinteresantnije otkriće bila je slika prelijepe žene u ružičastoj haljini.

Bio je to portret na kojem je prikazana sama Marta de Florian u prekrasnoj večernjoj haljini od ružičastog muslina, koju je naslikao jedan od njenih ljubavnika, umjetnik Giovanni Boldini. Portret nikad nije bio izložen ili objavljen, ali u stanu je pronađena posjetnica sa naškrabanom ljubavnom bilješkom slikara, a kratka referenca pronađena u knjizi iz 1951. godine koju je naručila umjetnikova udovica Emilija Cardona takođe je potvrdila porijeklo slike. Prema stručnjaku za aukcije, rad je naslikan u periodu 1900-1910. Nakon ponovnog otkrića i naknadnih istraživanja o porijeklu, slika je stavljena na aukciju s početnom cijenom od 300.000 evra, ali prodajna cijena je porasla kad je 10 ponuđača poguralo konačnu cijenu na dva miliona evra. Ostali predmeti su prodati za nekoliko stotina hiljada evra, a stan je i dalje zatvoren za širu javnost.

Pratite InfoBijeljina.com putem Android i IOS aplikacije, te društvenih mreža FacebookTwitter, Instagram i VIBER zajednice.
Tagovi

Vaš komentar


Komentari ( 0 )