Zaharije je bio načalnik sveštenika iz roda Avijeva, koji su služili u hramu u Jerusalimu. Žena mu je bila Jelisaveta. Za vrijeme cara Iroda, ubice djece, služio je Zaharije jednoga dana službu u hramu. U oltaru mu se javi anđeo Božji, od koga se uplašio. Anđeo mu reče:

 Ne boj se, Zaharije. Žena Jelisaveta će ti roditi sina, prema molitvama našim.

Crkveni kalendar 2025.

Pošto su Zaharije i Jelisaveta bili stari, posumnjao je u riječi nebeskog vjesnika, međutim, anđeo mu reče:

– Ja sam Gavril što stojim pred Bogom, a zatim onemi Zaharija koji nije progovori sve dok mu se sin nije rodio, i dok mu na daščici nije napisao:

– Jovan mu je ime.

Tada je Zaharije progovorio i krenuo da veliča Boga.

Kasnije, kada se rodio Gospod Isus, Irod poče da ubija Vitlejemsku decu, pa je poslao ljude da nađu i Zaharijevog sina. Kada je vidjela vojnike, Jelisaveta je uzela Jovana, kome je tad bilo 1,5 godina, i pobjegla sa njim od kuće. Pošto su je vojnici gonili, povika:

– Goro Božja, primi mater s djetetom!

Tada se otvorila stena i sakrila majku i dijete. Irod, razjaren što Jovan nije pogubljen, naredio je ljudima da ubiju Zahariju pred oltarom. Krv Zaharijina prosu se po mermeru i stvrdnu kao kamen.

Pećina u kojoj se Jelisaveta sakrila sa Jovanom se otvori, poteče voda, i izraste palma. Međutim, 40 dana poslije Zaharijeve smrti umre i blažena Jelisaveta.

Jovan je ostao u pustinji, hranjen angelom i čuvan Božjim Promislom do onoga dana kada trebaše da se javi na Jordan, prenosi Telegraf.