Gojko Stanković iz sela Popovo kod Bijeljine prije deset godina je kupio prvu kozu, danas ih ima više od 80, sve proizvode proda kod kuće, a kaže da mu nijedan posao ne bi mogao pružiti slobodu i sigurnost kao ovaj. „Moraš da radiš da bi imao“, poručuje Gojko, koji od mlijeka, sira i jarića živi bez kredita, gazda na svom.
Koze nisu zahtjevne za uzgoj i dobra su investicija, jer su mlijeko, sir i surutka posljednjih godina veoma traženi na tržištu, a imaju dobru cijenu. 59-ogodišnji Gojko Stanković iz Popova kod Bijeljine, osim mlijeka i mliječnih prerađevina, prodaje i jariće.
Sve je počelo sasvim slučajno prije deset godina. Kupio je od komšije jednu kozu, a kada je uvidio koliko su ove životinje inteligentne i mile širio je stado koje sada broji preko 80 grla, a zna ih biti i 120. Iako je mesar po struci i nije imao nikakvo predznanje, uz ogromnu ljubav i trud brzo je napredovao.
- Traženi su ti proizvodi kad su u pitanju i mlijeko i prerađevine, ja prodam sve na kućnom pragu, pravim sir, kajmak - kaže Gojko koji se trudi da kozama obezbijedi kvalitetan obrok.
- Dajem im pšenice, pomiješam sa stočnim. Koncentrate ne dajem nikakve, to je za mene skupo. Ima jedna šumica tu vodim ih da pasu i brste. Kosim livade i donosim tu, ostavljam sijeno u štalu za zimu. Koza je laka za održavati, za hraniti. Izvedem ih u šumu oko 5 sati dok ne ugrije, kad ugrije ovdje se kriju u hladu - priča Gojko koji se opredijelio za uzgoj koza jer mu je, kaže, lakše nego da ide da radi u firmi, ovako je sam svoj gazda. Svaka ima ime - Belka, Milka, Lisica, Mrva... Muške jariće prodaje, a žensku ostavlja za priplod. Litar mlijeka, kaže, može da izdržava jednu kozu, čak i ako ne ide na ispašu.
- Sad npr. litar mlijeka je pet maraka u gradu, ja prodajem po tri i po, ne idem na pijacu. Sir je 20 maraka. Za kilogram sira potrebno je osam litara mlijeka. Ja volim životinje, zato ih držim, ovo ne može svako, samo ko voli. Radni dan mi traje od jutra do sutra, moraš pripremati, čuvati. Puštam ujutro i čuvam do naveče, po dva sata traje muža onda pripremaš, siriš i tako. Jedna koza da dva litra mlijeka, a ojari po četvoro, troje, najmanje dvoje, rijetko je jedno jare. Moraš raditi, trud uložiti, moraš da radiš da bi imao - kaže Gojko za portal InfoBijeljina.
Jarići sisaju dva do tri mjeseca i samo u tom periodu nema muže. I njih lako proda, po cijeni od 10 maraka po kilogramu žive vage. Kupce ima širom Srpske, ali i Federacije BiH. Nakon izbjeglištva iz Zenice radio je sve i svašta, pa je sam izgradio štalu.
- Ja sam napravio objekat od daske, najbolji objekat jer ima zraka i funkcioniše i ljeti i zimi, mogao sam da ozidam, ali to nije dobro. Osim sigurnog izvora prihoda uvijek imam mlijeka, mesa i sira. Koliko je hrana dragocjena shvatio sam za vrijeme rata u logoru u Zenici gdje sam bio 15 mjeseci. Zato planiram da povećam stado i proširim štalski objekat - kaže Gojko.
Stručnjaci tvrde da stado od 100 koza donosi odličnu zaradu, posebno ako idu na ispašu, ali Gojko je zadovoljan i sa 50, jer se ne jare u isto vrijeme pa uvijek ima mlijeka za prodaju.