Migrena je hronična bolest koju karakterišu napadi glavobolje koji se ponavljajju. Bol je obično jednostran, umjeren ili jak, a najjači u području čela ili sljepoočnice. Traje 4 do 72 sata, pogoršava se pri rutinskim fizičkim aktivnostima ili je uzrok njihovog izbjegavanja. Nekada bol može od početka ili tokom napada da zahvati cijelu glavu. Mučnina se javlja kod 90%, a povraćanje kod 30% bolesnika što zahtijeva primjenu lijekova u obliku disperzibilnih tableta koje se otapaju u ustima, injekcija ili intravenskih infuzija. Za vrijeme napada bolesniku često smetaju svjetlost, jak zvuk, nekada i jaki mirisi. Nakon prestanka napada bolesnik je obično iscrpljen i bezvoljan ("migrenski mamurluk"), a vrlo rijetko euforičan i svjež.

 

Bol je najčešće oštar, probadajući ("pulsirajući"), ali može biti i tup. Bol obično "mijenja stranu" prilikom ponavljanja napada. Težina i učestalost napada migrene bitno se razlikuje od bolesnika do bolesnika, ali i tokom života kod istog bolesnika. Srednja učestalost napada iznosi 1,5 napad mjesečno. Ako se napadi javljaju češće od 15 dana u mjesecu radi se o hroničnoj migreni.

 

 

Najčešće su to menstruacija, psihički stres, zamor, putovanje, jaka svjetla, diskoteke, previše ili premalo spavanja, preskakanje obroka, osjetljivost prema nekim vrstama hrane ili pića (neke vrste sira, čokolade, crnog vina), upotreba alkohola, neki lijekovi (nitrati i drugi vazodilatatori, derivati teofilina, rezerpin, nifedipin, indometacin, cimetidin, oralni kontraceptivi).

 

Kod 60% bolesnika se danima ili satima prije napada javlja tzv. "prodoromalna faza." Najčešće se javljaju depresija ili euforija, uznemirenost, pretjerano zijevanje, žeđ, zamor, pospanost, želja za određenom vrstom hrane (ponekad patološka glad za slatkom hranom).

 

 

Kod 20% bolesnika prije pojave bola može se javiti tzv. aura ("predsignal bolesti"). Razvija se postepeno, tokom 5 do 20 minuta i traje više od 60 minuta. Najčešće se javljaju smetnje sa vidom u vidu svjetlucanja ili bljeskova u vidnom polju, ili izmijenjenih oblika predmeta što otežava čitanje i druge aktivnosti. Daleko rjeđe mogu se javiti prolazni trnci ili utrnulost lica i ruke

 

 

Važno je obratiti se svom ljekaru kako bi propisao adekvatnu terapiju. Migrena se ne smije liječiti samoinicijativno jer je neophodan oprez u liječenju zbog moguće pretjerane upotrebe analgetika ("zloupotrebe lijekova"). Doktor će objasniti bolesniku o kakvom se poremećaju radi i da izbjegava provokativne faktore. Ukoliko je bol umjeren ili snažan, bolesnicima odgovara ležanje u mračnoj i tihoj prostoriji. Liječenje napada migrene treba početi što ranije, dok intezitet bola još nije visok. Ukoliko bolesnik dugo čeka sa lijekom ("možda će glavobolja sama da prođe") otklanjanje bola će biti značajno teže. Ukoliko glavobolja brzo dostigne vrhunac, i povezana je sa ranim povraćanjem, neophodno je primijentiti lijekove u obliku disperzibilne tablete koja se otapa u ustima ili injekcije.

 

 

U liječenju se primjenjuju klasični analgetici (paracetamol), nestereoidni antiinflamatorni lijekovi - NSAIL (npr.ibuprofen, diklofenak, acetilsalicilna kiselina, naproksen...), triptani (zolmitriptan i sumatriptan)

 

Lijekovi iz grupe triptana ciljano djeluju na izvor migrenskog bola, za razliku od klasičnih analgetika i NSAIL koji imaju nespecifično dejstvo na zapaljenske procese u cijelom organizmu. Zolmitriptan u obliku oralne disperzibilne tablete je djelotvoran antimigrenik sa brzim djelovanjem, naročito pogodan kod bolesnika koji imaju mučninu i ne mogu da piju vodu u toku migrenoznog napada.

 

 

Migrenozni napad je jedan od najčešćih razloga odsustva sa posla. Za vrijeme napada više od 90% bolesnika nije u stanju da normalno funkcioniše, a preko polovine napad mora da provede u krevetu. Osim za vrijeme napada, migrena može bitno remetiti kvalitet života i između napada (strah od mogućeg sljedećeg napada, socijalna ograničenja, komplikacije izazvane lijekovima).