Kako u većini naših krajeva Vaskršnji praznici traju tri dana, na Vaskršnji utorak se nastavljaju gozbe i veselja na kojima se goste rođaci, kumovi, komšije i prijatelji, pa je to vrijeme kada se okuplja rodbina i iz udaljenijih krajeva. U narodu se ovaj utorak smatra najboljim utorkom u cijeloj kalendarskoj godini. Ponegdje se u selima, mada nije raširen običaj, održavaju svadbe, jer se vrijeme praznovanja Hrišćanske Pashe smatra posebnom blagodaću, pa se ta blagodat želi prenijeti i na nove supružnike i njihovu novoosnovanu porodicu.

 

Prema predanju, u nedjelju prije zore, Marija Magdalena, Marija Jakovljeva, Salomija i neke druge žene pošle su sa spremljenim mirom na Hristov grob.

 

Veliki kamen kojim je Hristov grob bio zatvoren bio je odvaljen, a grob prazan. Na kamenu je sjedio anđeo Gospodnji, sa licem kao munja i odijelom bijelim kao snijeg.

 

Stražari vojnici bili su ukočeni od straha, a onda im se obratio anđeo: „Ne bojte se, jer znam da Isusa raspetoga tražite. Nije ovdje jer ustade, kao što je kazao… Idite brže i kažite učenicima NJegovim da je vaskrsao”.

 

Žene i zbunjeni vojnici-stražari su odmah otrčali u grad da obavijeste jevrejske glavare o onom što su vidjeli, a narod se jako obradovao. Zbog toga je jedina stvar koju u ova tri dana vjernici moraju da poštuju, to da dijele radost sa bližnjima.

 

Narodno vjerovanje kaže da oni koji se ogluše o ovo jednostavno “pravilo” prkose Bogu i Hristosu i neće im ići u životu “kako treba”.