Pobusani ponedeljak je svoj naziv dobio po narodnom običaju da se grobovi pokojnika pobusavaju toga dana busenjem svježe zelene trave. Pobusani ponedeljak je, dakle, praznik namijenjen upokojenima, i spada u jedan od zadušnih dana.
Pobusani ponedeljak uvijek pada u prvi ponedeljak posle Nedelje Antipashe - Tomine nedelje, i za taj dan se na grob iznose svježe obojena crvena jaja iz varzila koji je sačuvan od Vaskrsa. Ta jaja koja se kucaju o spomenik, i upokojeni se pozdravljaju sa "Hristos Vaskrse". Tim predivnim običajem iskazujemo svoju ljubav i poštovanje prema umrlim srodnicima, sa kojima želimo da podijelimo radost Vaskrsenja Hristovog, radost pobjede nad smrću. To je i način ispovjedanja naše vjere u vječni život, i u naše opšte Vaskrsenje. Na kraju se donešena jaja podijele sirotinji.
Običaji
Na Pobusani ponedeljak se odlazi na groblja, uređuju grobovi, postavlja kamenje na sve četiri strane oko groba, i pobusava zemlja između, odnosno, prekopava površinski sloj zemlje. Vuk Karadžić navodi da se ovaj dan ponegdje naziva i "Ružičalo" ili "Družičalo", jer se tog dana, između ostalog, sade i ruže na grobljima.