"Taj pacijent takođe nije bio ni u kakvom kontaktu sa pritvorenicima koji se trenutno nalaze u pritvorskoj jedinici UN-a u Hagu. Mehanizam preduzima sve moguće mjere da zaštiti pritvorenike od mogućnosti da budu izloženi zarazi", saopštila je za RSE portparolka Mehanizma Helena Iglston (Eggleston).

Ona je dodala da su slične mjere u cilju zaštite zdravlja pritvorenika preduzete i u Pritvorskoj jedinici u Aruši u Tanzaniji, gdje je sjedište Međunarodnog krivičnog suda za Ruandu, te da su tanzanijske zatvorske vlasti od 19. marta do daljnjeg obustavile sve posjete zatvorima.

"Mehanizam ne raspolaže informacijama vezano za moguće slučajeve COVID-19 u nacionalnim zatvorima u kojima osuđene osobe pod njegovom ingerencijom služe svoje zatvorske kazne", navela je Iglston.

Branioci traže puštanje zatvorenika

Udruženje branilaca pred međunarodnim sudovima (ADC-ICT) zatražilo je 27. marta od predsednika Mehanizma, sudije Karmela Ađijusa (Carmel Agius), da zbog pandemije korona virusa "hitno odobri prijevremeno ili privremeno puštanje na slobodu pritvorenika".

"Svi pritvorenici koji trenutno izdržavaju kaznu u Evropi i Beninu (zapadna Afrika) su stariji zatvorenici i zato su posebno ranjivi. Ako se susretnu sa korona virusom dok su u pritvoru, njihovi životi će biti ugroženi. S obzirom na to da su mnogi izdržali najmanje dvije trećine kazne, te da je utvrđena sudska praksa da osuđeno lice koje je izdržalo dvije trećine kazne stiče pravo da podnese zahtjev za prijevremeno puštanje na slobodu, predsednik Mehanizma treba odmah da odobri prijevremeno puštanje ovih pritvorenika, posebno onih čije obrazložene prijave već čekaju na odluku predsednika Mehanizma", saopštilo je ovo udruženje.

Branioci su od predsednika Mehanizma zatražili da osuđenici koji još nisu izdržali dvije trećine kazne budu pušteni na privremenu slobodu, "uz redovne izvještaje Sekretarijata o situaciji o individualnim pritvorskim jedinicama, kako bi se obezbijedilo da njihov povratak bude realizovan tek kada to bude potpuno bezbjedno".

Predsednik Mehanizma razmatra zahtjev

Na pitanje RSE kako će odgovoriti na zahtjeve Udruženja branilaca, portparolka Mehanizma Helena Iglston navodi da su "ova pitanja stvar sudske odluke i da ih trenutno razmatra predsednik Mehanizma", zbog čega u ovom trenutku nisu u mogućnosti da ih komentarišu.

Iglston je navela da je zbog pandemije korona virusa "Pritvorska jedinica UN-a u Hagu, u koordinaciji sa holandskom zatvorskom službom sprovela niz mjera u cilju zaštite zdravlja pritvorenika".

"Od subote 14. marta 2020. godine, sve aktivnosti i usluge koje se ne smatraju hitnim ili nužnim, su obustavljene do daljnjeg, uključujući posjete pritvorenicima. Također, Mehanizam redovno sprovodi nadzor nad izvršenjem kazni kako bi osigurao da zatvorski uvjeti za osobe na odsluženju kazni u zemljama Evrope i Afrike budu u skladu sa međunarodnim zatvorskim standardima te relevantnim standardima ljudskih prava. Od izbijanja pandemije COVID-19, Mehanizam pomno prati razvoj situcije u svim zemljama u kojima se izvršavaju zatvorske kazne, te za to ima potpunu suradnju relevantnih nacionalnih vlasti", saopštila je portparolka Mehanizma.

Ona je dodala da je dobrobit pritvorenika prioritet Mehanizma i da je taj sud "svjestan rizika koji COVID-19 predstavlja za pritvorenike, s obzirom na njihov dobni i zdravstveni profil, kao i povijest njihovih eventualnih bolesti".

Ko je u Pritvorskoj jedinici UN-a?

Pod ingerencijom Mehanizma je pet osoba, a u Pritvorskoj jedinici u Sheveningenu trenutno su osuđenici Ratko Mladić, Radovan Karadžić i Milivoj Petković.

Ratka Mladića, bivšeg komandanta Vojske Republike Srpske (VRS), Haški tribunal je novembra 2017. prvostepeno osudio na doživotni zatvor proglašavajući ga krivim za genocid u Srebrenici, progon Bošnjaka i Hrvata širom BiH, terorisanje stanovništva Sarajeva dugotrajnim granatiranjem i snajperisanjem i uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce od 1992-95.

Usmena rasprava o žalbama odbrane i tužilaštva na prvostepenu presudu trebalo je da bude održana 17. i 18. marta 2020. godine, ali je Mehanizam nekoliko dana pre toga (11. marta) saopštio da se postupak odlaže zbog Mladićevog zdravstvenog stanja.

Mladić je u pritvoru u Sheveningenu od kraja maja 2011. nakon što su ga vlasti Srbije 26. maje te godine uhapsile u selu Lazarevo kraj Zrenjanina, oko 80 kilometara severno do Beograda.

Karadžić čeka prebacivanje na odsluženje kazne

Nakon što je u martu 2019. pravosnažno osuđen na doživotnu kaznu zatvora za genocid u Srebrenici, progone širom BiH, terorisanje građana Sarajeva i uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce, bivši predsednik bosanskohercegovačkog entiteta Republika Srpska (RS) Radovan Karadžić u Pritvorskoj jedinici u Sheveningenu ostaje do transfera u zatvor neke od zemalja članica UN koje su sa Tribunalom potpisale sporazum o izdržavanju kazne.

Karadžić je uhapšen u Srbiji 21. jula 2008. nakon skrivanja u Beogradu. U Haški tribunal prebačen je devet dana kasnije. Suđenje je počelo 26. oktobra 2009. i tokom njega je Pretresno veće saslušalo svedočenje 586 svedoka u sudnici.

Bivšem načelniku glavnog stožera Hrvatskog Vijeća Obrane (HVO) Milivoju Petkoviću je u novembru 2017. potvrđena prvostepena presuda kojom je zbog zločina nad Bošnjacima u BiH 1993. godine osuđen na 20 godina zatvora. U Sheveningenu čeka na prebacivanje u zemlju gde će izdržavati kaznu.

Stanišić i Simatović na privremenoj slobodi

Pred Mehanizmom u Hagu još traje postupak protiv bivšeg načelnika Službe državne bezbjednosti Srbije Jovice Stanišića i operativca te službe Franka Simatovića zbog ratnih zločina u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.

Stanišića i Simatovića uhapsile su i u Hag izručile vlasti Srbije u proleće 2003. godine, neposredno posle ubistva premijera Srbije Zorana Đinđića.

Posle prvog suđenja, koje je, nakon jednog neuspjelog pokušaja, počelo 2009, prvostepeno vijeće Haškog tribunala oslobodilo je u maju 2013. Stanišića i Simatovića krivice po svih pet tačaka optužnice. Međutim, apelaciono vijeće Tribunala usvojilo je decembra 2015., ključne osnove žalbe koju je na tu presudu uložilo Tužilaštvo. Poništilo je oslobađajuću presudu i naložilo da proces bude ponovljen.

Stanišić je na privremenu slobodu zbog bolesti pušten u ljeto 2017. godine i do sada mu je boravak produžavan nekoliko puta. Prema poslednjoj odluci Mehanizma, ostaće na privremenoj slobodi u Srbiji do 30. aprila 2020.

Prema odluci Mehanizma od 12. marta 2020., Franko Simatović, koji je do sada prisustvovao suđenju, je na privremenoj slobodi do 23. aprila 2020.

Stanišić i Simatović su u Beogradu, a za obojicu je garancije dala Vlada Srbije.

Vlasti u Beogradu su od Ujedinjenih nacija više puta do sada tražile da zatvorenici koji su osuđeni pred Haškim tribunalom, a srpski su državljani, kazne služe u Srbiji.

Haški osuđenici u zatvorima u 14 zemalja

Više od 60 haških osuđenika služilo je ili još služi kazne zbog zločina tokom rata u bivšoj Jugoslaviji u 14 zemalja članica UN-a koje su sa Tribunalom potpisale sporazum o izdržavanju kazne.

Pritvorske uslove u Estoniji, Portugalu, Belgiji, Velikoj Britaniji, Danskoj, Španiji, Francuskoj, Švedskoj, Austriji, Norveškoj, Finskoj, Italiji, Poljskoj i Nemačkoj nadgleda predsednik suda.

U Finskoj kaznu od 22 godine zatvora na koju je osuđen januara 2014. zbog zločina nad Albancima tokom rata na Kosovu služi bivši načelnik Generalštaba Vojske Jugoslavije Nebojša Pavković.

Zbog teških zločina nad civilina u Višegradu (BiH), Milan Lukić služi doživotnu kaznu zatvora u Estoniji, dok je njegov rođak Sredoje Lukić na izdržavanju 27-ogodišnje zatvorske kazne u Norveškoj.

U Estoniji 35-ogodišnju zatvorsku kaznu zbog zločina nad hrvatskim civilima od 1991. do 1995. godine služi i bivši predsednik samoproglašene "Republike Srpske Krajine" Milan Martić.

Bivši zapovednik Drinskog korpusa Vojske RS Radislav Krstić u Poljskoj služi 35-ogodišnju kaznu za genocid u Srebrenici. U zatvoru u toj zemlji je i bivši šef policijskog štaba za Kosovo Sreten Lukić, koji izdržava 20-ogodišnju kaznu zbog zločina nad Albancima na Kosovu.

U Poljskoj su i bivši čelnici policije bosanskih Srba Mića Stanišić i Stojan Župljanin, osuđeni na po 22 godine zatvora zbog zločina nad Bošnjacima i Hrvatima.

U Nemačkoj, pored ostalih, kaznu služi Vlastimir Đorđević, bivši načelnik Resora javne bezbednosti MUP-a Srbije koji je na 18 godina zatvora osuđen zbog zločina nad Albancima na Kosovu. U toj zemlji doživotne kazne služe i Vujadin Popović, bivši načelnik bezbednosti Drinskog korpusa Vojske RS-a zbog genocida u Srebrenici, te bivšeg zapovednik Sarajevsko-romanijskog korpusa Stanislav Galić zbog napada na Sarajevo.

U zatvoru u Danskoj je Radoslav Brđanin, bivši predsednik Ratnog predsedništva "Autonomne regije Krajina" gde izdržava kaznu od 30 godina zatvora zbog zločina u severozapadnoj Bosni i Hercegovini 1992. godine.

Nekadašnji premijer samoproglašene "Hrvatske Republike Herceg-Bosne" Jadranko Prlić, osuđen za zločine nad Bošnjacima, kaznu služi u Velikoj Britaniji.

U Švedskoj 20-ogodišnju kaznu izdržava bivši pripadnik specijalne jedinice vojne policije Hrvatskog vijeća obrane (HVO) Miroslav Bralo zločina u selima Ahmići i Nadioci u okolini Viteza u BiH.

U toj zemlji kazne su odslužili i bivši potpredsednik vlade Savezne Republike Jugoslavije Nikola Šainović i bivša predsednica Republike Srpske Biljana Plavšić.

U zatvoru u Austriji je bivši čelnik samoproglašene "Herceg Bosne" Bruno Stojić osuđen na 20 godina zbog zločina nad Bošnjacima.

Goran Jelisić 40-ogodišnju kaznu zbog zločina nad Bošnjacima i Hrvatima u Brčkom (BiH) služi u Italiji.

U Francuskoj je Milomir Stakić, osuđen na 40 godina zatvora za zločine na području Prijedora (BiH).

U Španiji je kaznu odslužilo pet osuđenika, dok je u zatvoru u Portugalu bio Mile Mrkšić, osuđen zbog zločina na poljoprivrednom dobru Ovčara kod Vukovara (Hrvatska) 1991. Umro je 2015. godine u zatvorskoj bolnici.