"Ova djeca mogu, uz puno rada sa njima, uspjeti u onome što zaista žele", rekao je Rankić, koji je radio sa djecom koja imaju Daunov sindrom tokom radnog vijeka, a i nakon što je nedavno otišao u penziju. 

Rankić je rekao da su ova djeca komunikativna i druželjubiva i sve su češći primjeri da završavaju osnovno obrazovanje i upisuju se u srednje škole. 

"U Bijeljini imamo mališana koji pohađa Poljoprivrednu školu", priča Rankić, koji se priključio bijeljinskom Udruženju "Nada" koje brine o ovoj populaciji. 

Uduženje "Nada" za ovu djecu često organizuje izlete, a Rankić posebno ističe susreta djece sa posebnim potrebama bivše Jugoslavije. 

On kaže da je nedavno imao slučaj jednog mališana sa Daunovim sindromom iz obližnjeg bijeljinskog naselja, koji je, čim su saznali za njega i zatražili smještaj u vrtić, drugi dan krenuo u ovu ustanovu, jer je automatski odobren boravak za njega u Vrtiću "Čika Jova Zmaj". 

Ovoj djeci, napominje on, treba obezbijediti uspješno integrisanje u redovnu školu, koja mora biti adevatno opremljena. 

"Uspješnu inkluziju sa socijalno-vaspitnog i obrazovnog aspekta moraju podržati svi učesnici obrazovnog sistema, ali i politički uticajni pojednici, političke organizacije i tijela javnih uprava - gradska administracija, resorna ministarstva i lokalne vlasti. Naravno, ne treba zaboraviti i podršku porodice", kaže Rankić. 

Cilj ovakvog načina rada, kaže on, svima omogućava uspjeh, a inkluzivno školovanje znači da svakom djetetu treba odrediti sadržaje prema njegovim sposobnostima.