
Malo je odjevnih predmeta koji izazivaju toliko emocija, polemika i fascinacije kao cipele na visoku potpeticu. Od trenutka kada žena zakorači u njima, mijenjaju se njeno držanje, hod i stav.
Visoke štikle nisu samo modni detalj; one su simbol moći, ženstvenosti, a ponekad i buntovništva. Njihov put od praktične obuće do statusnog simbola dug je i neobičan gotovo koliko i sama istorija mode.
Nose ih kraljice i glumice, poslovne žene i umjetnice, sve one koje znaju da visina potpetice nije ono što zaista uzdiže, već način na koji se u njima stoji.
Na štiklama većina žena postaje svjesna sopstvene snage, stila i prisustva. I možda je upravo u tome njihova najveća čarolija: štikle ne mijenjaju svijet, ali mijenjaju način na koji žena hoda kroz njega.
Prve dizajnirane za muškarce
Visoke potpetice nisu nastale kao ženska obuća. Prve su nosili muškarci, i to ratnici i plemići. U Persiji, jahači su nosili cipele s visokom petom kako bi lakše držali nogu u uzengiji dok gađaju lukom i strelama. U 17. vijeku potpetice su postale modni fenomen na dvorovima. Francuski kralj Luj Četrnaesti bio je poznat po svojim „crvenim potpeticama“ ukrašenim zlatnim detaljima i složenim vezom, a crvena boja štikle i đona (koja će vijekovima kasnije postati zaštitni znak Kristijana Lubutena) označavala je bogatstvo i moć.
Tek kasnije, potpetice su se preselile na ženska stopala. Tokom 18. i 19. vijeka štikle su bile delikatnije, tanje i dekorativnije, a svaka epoha donesla je svoj pečat u dizajnu: od klasičnih francuskih „Louis” peta do viktorijanskih čizmica na pertlanje.
Prava revolucija u svijetu štikli dogodila se poslije Drugog svjetskog rata. Tokom 1950-ih, zahvaljujući Kristijanu Dioru i italijanskom dizajneru Rođeru Vivijeru, pojavljuje se stiletto – tanka, elegantna potpetica od čelika, visine i do deset centimetara. One su postale sinonim za seksepil. Holivudske dive pretvorile su štikle u fetiš i simbol ženstvenosti.
U korporativnom svijetu kasnog 20. vijeka, često su viđene kao simbol žene koja „ulazi u muški svijet“ i zauzima svoje mjesto za stolom moćnika.
Odavno su pronašle i svoje mjesto na filmskom platnu – od Pepeljuge koja gubi cipelicu do moderne heroine koja u štiklama preuzima kontrolu nad sopstvenim životom. U filmu Visoke potpetice, španskog reditelja Pedra Almodovara, štikle su metafora složenih odnosa između majke i ćerke, identiteta i ljubavi. Ni holivudski klasik Đavo nosi Pradu ne može se zamisliti bez visokih potpetica koje kucaju po podu redakcije modne imperije Runway, koje su tamo znak statusa, discipline i moći.