Ako je osoba bila u bliskom kontatku s oboljelim, trebala bi biti sama u izolaciji. Ako takva osoba živi s ukućanima, onda bi takvu osobu trebalo staviti u karantin. Ako neko nema bliski kontakt s oboljelim, nego samo potencijalni kontakt zato što je boravio na području gdje ima oboljelih, takvoj osobi dovoljna je izolacija u kući, čak i u prisustvu ukućana.

 ''Važno je da ta osoba ne ide na radno mjesto, školu, kina gdje bi ta mala šansa da se zarazila mogla prouzrokovati više oboljelih. Ako ta mala šansa ipak nastane u kući s njegovim ukućanima, to neće biti toliko strašno jer je njih vrlo lako moguće identifikovati''.

Ne može svako u karantin

''Mi ovdje govorimo o zdravim osobama koje su boravile u Kini, Koreji ili Sjevernoj Italiji, za koje je vjerojatnost da su se zarazile ipak jako mala. Ako nije moguće smanjiti kontakt s ukućanima, to je rizik koji trebamo prihvatiti. Ne možemo svakog ko dođe iz Italije stavljati u karantin. To će se raditi samo ako je neko bio u bliskom kontaktu s oboljelima''.

Kućna izolacija

Prvo je pravilo kućne izolacije iz stana/kuće izdvojiti starije osobe i djecu. Nadalje, važno je koristiti papirnate ručnike ili maramice, dezinfikovati površine u stanu, često prati rublje. Iznimno je važno često i temeljno prati ruke i ne stavljati ih u nos i usta. Kihati i kašljati treba u papirne maramice koje odmah treba baciti. Ako postoji mogućnost, trebalo bi spavati u odvojenim krevetima i koristiti odvojene kupaonice.