Odgajivačnica srpskih goniča "Kotluk" iz Velike Obarske mjesto je poznato semberskim lovcima, ali i ljubiteljima lova iz regiona pa i šire. U dva legla godišnje uzgoje desetak pa i više štenaca rasnih lovačkih pasa, koji ispunjavaju najviše svjetske standarde.
Vlasnik odgajivačnice Brano Blagojević više od 30 godina uzgaja ovu rasu pasa koju ljubitelji lova izuzetno cijene.
- Od sedme godine, kada sam počeo sa ocem i djedom da idem u lov, držimo lovačke pse goniče. Trenutno imam dvije kuje i tri psa. To je neki optimalan broj da bi se uzgojili mladi koji ispunjavaju zahtijevne standarde. Ja sam prvo držao posavske goniče a od 1990. godine držim Srpske, odnosno Balkanske goniče. Pripadnici ove rase pasa nastali su na prostoru Srbije, a njihovi preci su goniči koji su na ove prostore došli sa prostora Male Azije. Pojavili su se početkom 20. vijeka, a 1924. godine prvi put je napisan standard za ovu rasu. Prvi opis pod imenom "balkanski gonič", potiče iz 1905. i dao ga je Franc Laska, austrougarski oficir. Raspadom Jugoslavije promijenjen je naziv umjesto Balkanski gonič postao je Srpski gonič. Pripada 6 FCI (Međunarodna kinološka asocijacija) grupi – kaže Blagojević za portal InfoBijeljina.
Srpski gonič je najuporniji, najtemperamentniji i najistrajniji gonič od svih goniča sa naših prostora, a uzgoj ove rase zahtijeva mnogo ljubavi, strpljenja i znanja.
- Mora se voditi računa o zdravlju pasa. Redovno se vakcinišu, tretiraju protiv krpelja i buva. Uslovi u kojima se uzgajaju moraju biti u skladu sa svjetskim standardima. Moraju se primjenjivati savjeti veterinara. Poseban problem je odgojiti mlade, odnosno cijepljenjem ih zaštiti od virusne, teško izlječive bolesti, štenećaka. Zaštita je cijepljenje. Obuka počinje od šest, sedam mjeseci starosti šteneta. Treba biti uporan lovac da bi što bolje obučio psa. Obučavaju se na terenu na kojem živi određena vrsta divljači, pa se tako usmjeravaju na zeca, lisicu ili divlju svinju – pojašnjava Blagojević.
Potražnja ta srpskim goničima, zbog sjajnih lovačkih vještina velika je.
- Ovo je skup i zahtjevan posao i nema tu neke velike dobiti. Goniči nisu neka komercionalna rasa, ali ja ću ih uzgajati dok sam živ. Moje domaćinstvo nikada nije bilo bez ovih pasa i nadam se da će tu ljubav naslijediti i moji potomci – kaže ovaj dugogodišnji semberski lovac.
Srpski goniči iz ove odgajivačnice učestvuju na utakmicama u radu i državnim i međunarodnim izložbama u eksterijeru i osvajaju brojne nagrade širom regiona.
Semberija sa oko registrovanih blizu 4.000 lovaca je tako, osim bogatih lovišta i višedecenijske tradicije lovstva, posljednjih decenija poznata i po srpskom goniču iz Velike Obarske.