Rekao je ovo srpski akademik i književnik Matija Bećković, koji je gostovao u Centru za kulturu "Semberija" u Bijeljini.

Govoreći stihove u kojima je opjevao istorijske ličnosti, ali i na vrlo originalan i duhovit način pravio parodije na aktuelne situacije današnjice, Bećković je držao sve vrijeme pažnju generacijski različite publike.

On je naglasio da se rado vraća zavičaju možda najvećeg srpskog pjesnika Filipa Višnjića, u opjevanoj, slavnoj Semberiji.

Bećković je ocijenio da je žalosna činjenica što srpski narod odavno ne cijeni sebe i ima manjak samopouzdanja i samopoštovanja.

- Kada bismo redove ljudi koji idu na veče poezije videli kod nekog drugog, mi bismo žalili što to nema kod nas, a ima i dešava se, ali ne cenimo, pa ne primećujemo - kaže Bećković.

Srpski akademik je rekao da je poezija "maternji jezik čovečanstvu", a to pokazuje i činjenica da nikada nijedan pjesnik nije pisao na stranom jeziku, ma koliko da ih je znao.

- Vreme poezije ne može da prođe, to je vera u večni život i u večnost. Čovek nikada neće prestati da u to veruje, posebno ne mi Srbi koji smo je stvorili u "strašnim vekovima", kada nismo ni postojali u svesti drugih naroda - rekao je Bećković.

Iz te tame, dodao je, iznijeli smo svoju poeziju i svoje poetske likove, važnije od onih za koje zna istorija.

- Ona ne zna, na primer, za Kosovku devojku ili za devet Jugovića, ali poezija to zna, i kako se zovu, i kako su obučeni, i kako su živeli, i gde i kako su poginuli - rekao je Bećković i dodao da je oko tih likova sadjenuta svijest našeg naroda.

U okviru večeri Matije Bećkovića, Boško Vujačić je pjevao uz gusle pjesme iz Mojkovačke bitke autora Radovana Bećarića Trebiškog, povodom obilježavanja 100 godina od ove bitke, a njegove stihove najvećim dijelom govorili su članovi recitatorske sekcije SKUD-a "Semberija".