Republika Srpska
27.03.2024.
21:09
Srpska zbog ruskog oligarha rizikuje gašenje najvećeg proizvođača struje: Radnici strahuju za nastavak rada RiTE „Ugljevik“
Izvor: Capital
1
Podijeli
Republika Srpska spremna je bez uglja ostaviti svog najvećeg proizvođača struje – Rudnik i termoelektranu (RiTE) „Ugljevik“ i ugroziti svoju energetsku nezavisnost kako bi još jednom u nizu pogodovala ruskom oligarhu Rašidu Serdarovu kršeći čak i evropske norme.
Vlada RS je još 2013. godine Serdarovu, bez raspisivanja međunarodnog konkursa, dala koncesije za izgradnju i korišćenje TE „Ugljevik 3“, za eksploataciju uglja na ležištu „Ugljevik Istok 2“ i za izgradnju i korišćenje HE „Mrsovo“ na rijeci Lim.
Danas, deceniju kasnije, ni hidroelektrane ni termoelektrane nema ni na vidiku, iako su one već odavno trebale da budu na mreži, a nije pokrenuta ni eksploatacija uglja na ležištu „Ugljevik Istok 2“.
Srpska je u više navrata izlazila u susret, davala brojne pogodnosti i produžavala rokove izgradnje ruskom investitoru, kršeći čak i evropske propise i preuzimajući na sebe obaveze koje za nisu u njenoj nadležnosti.
Koliko je daleko bila spremna ići Vlada Srpske je pokazala 2016. godine kad je dala saglasnost za zaključivanje tri aneksa ugovora sa kompanijom „Comsar Energy“ kojima se obavezala da će „Srpska do poslednjeg dana odugovlačiti sa primjenom evropskih propisa koji bi mogli da nanesu štetu koncesionaru“. Vlada se tim aneksima obavezala i da neće mijenjati važeće propise u RS i BiH na štetu koncesionara, ali i na brojne druge ustupke.
Nakon što je CAPITAL to otkrio, ministar energetike i rudarstva RS Petar Đokić je rekao da će štetni aneksi biti izmijenjeni, ali od toga vjerovatno nije bilo ništa.
Naprotiv, nekoliko godina kasnije potpisani su i novi koji su opet pogodovali koncesionaru i kojima su mu produžavani rokovi.
Ni novi rokovi ni privilegije koje nisu imali ostali investitori i koncesionari nisu doveli do realizacije najavljenih projekata, ali ni do raskida ugovora zbog toga.
Naprotiv, Srpska 2022. godine još jednom Serdarovu izlazi u susret i od njega kupuje koncesiju za hidrocentralu “Mrsovo” na rijeci Lim te propali hotel “Comsar” u Rudom.
Hotel u Rudom koji godinama nije radio, Srpska je platila 2,3 miliona KM, dok cifra koja je plaćena za preduzeće “Comsar Energy Hidro” koje je nosilac koncesije za izgradnju hidrocentrale “Mrsovo”, nije otkrivena.
Međutim, na spisku kupljenih koncesija nije se našla ona, možda i najznačajnija, koja se odnosi na eksploataciju uglja u Ugljeviku, a zbog koje su se pobunili radnici postojeće termoelektrane „Ugljevik“.
„Comsar“ želi ugalj, ali ne i termoelektranu
Iako je površinski kop uglja „Ugljevik istok 2“, bio namijenjen isključivo za potrebe rada nikad izgrađene termoelektrane „Ugljevik 3“, kompanija „Comsar“ koja ima koncesiju za oba projekta, o izgradnji termoelektrane više uopšte ni ne razmišlja.
I sami su se godinama unazad pravdali kako koncesija za ugalj ne može da se realizuje bez otvaranja termoelektrane, za čiju su gradnju obećali dovesti izvođača koji se nikada nije pojavio, čime su kupovali vrijeme i držali privid da će se stvari pomaći sa mrtve tačke.
Sada kada je svijetom zavladala energetska kriza, „Comsar“ je otkrio svoje karte. Ugalj bi da eksploatišu i prodaju kupcima koji bukvalno vape za ovim energentom, dok elektranu koja je Srpsku trebala da energetski stabilizuje u slučaju veće potrošnje, više i ne spominju.
To pokazuje i njihova studija uticaja na životnu sredinu koju su predali Ministarstvu za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske u kojoj navode da im je plan rudu izvući u roku od četiri godine.
„Godišnji kapacitet na proizvodnji uglja iznosio bi oko milion tona, što znači da je vijek eksploatacije ovog ležišta četiri godine. Da bi se otkopavalo milion tona uglja prema odnosima u ležištu potrebno je otkopati 3,5 miliona tona otkrivke i međuslojne jalovine“, stoji u studiji.
Da će se ugalj spaljivati u termoelektrani, nigdje se ne navodi, ali niko ne želi zvanično pričati kako koncesionar koji je dobio koncesiju za eksploataciju uglja u svrhu proizvodnje električne energije sada to pravo koristi da izvozi ugalj. „Comsar“ u studiji objašnjava da je otvaranje i ponovna eksploatacija uglja na površinskom kopu „Ugljevik Istok 2“ proizašlo zbog potrebe za ovom vrstom goriva kao posljedice enormnog povećanja cijene gasa i nafte na svjetskom tržištu.
Ugalj kao fosilni neobnovljivi prirodni resurs ponovo dobija primarno mjesto u proizvodnji energije u svim oblastima života, a trend u potrošnji energije na globalnom svjetskom tržištu sve je veći, pa će, kako ocjenjuju autori, biti suočeni sa vrlo ozbiljnim problemima za obezbjeđenje svih oblika energije za potrebe čovječanstva.
„Visoka cijena gasa i nafte primoraće industriju da se što prije preorjentiše na jeftinije i pouzdanije izvore energije, a ugalj je resurs na koji se najsigurnije može računati. Polazeći od toga došlo se do ideje o aktiviranju potencijalnih ležišta uglja, među koje spada i ovo ležište“, navodi se u ovom dokumentu.
Koncesioni ugovor sa „Comsarom“ koji se krije od očiju javnosti i ustupci koji se daju ovoj kompaniji jedan su od povoda štrajka u Rudniku i termoelektrani „Ugljevik“.
Planovi “Comsara” kose se i sa javnim pozivom za dodjelu koncesije iz aprila 2013. godine.
Tada je navedeno da se od ovog projekta očekuje ravnomjeran ekonomsko-privredni razvoj Republike Srpske, a posebno sjeveroistočnog dijela i opštine Ugljevik, otvaranje novih radnih mjesta, angažovanje domaće radne snage i preduzeća na radovima.
Bez izgradnje “Ugljevika 3”, ovi ciljevi biće samo djelimično, u manjem obimu ispunjeni.
O kakvom biznisu je riječ, govori podatak da je procijenjena vrijednost investicije tada bila 443,6 miliona maraka, kao i da postoji 51 milion tona uglja za eksploataciju.
Radnici strahuju za nastavak rada RiTE „Ugljevik“
Koncesioni ugovor sa „Comsarom“ koji se krije od očiju javnosti i ustupci koji se daju ovoj kompaniji jedan su od povoda štrajka u Rudniku i termoelektrani „Ugljevik“.
Radnici RiTE „Ugljevik“ štrajkuju već deset dana, a Sindikat kao jedan od osnovnih zahtjeva traži da im se obezbijede dovoljne količine uglja najmanje do 2050. godine, te da se koncesija za ležište uglja „Ugljevik Istok 2“, dodijeli njima, umjesto firmi „Comsar Energy“ ruskog oligarha Rašida Serdarova.
Iako je resorni ministar Petar Đokić odlaskom u preduzeće pokušao da umiri radnike, od toga nije bilo ništa. Oni traže na uvid anekse ugovora koji su proteklih godina potpisivani sa koncesionarom, ali ministar te zahtjeve ignoriše.
Predsjednik Sindikalne organizacije RiTE „Ugljevik“ Boban Benović kaže za CAPITAL da su ponovo tražili sporne anekse, ali da ih nisu dobili.
„Sindikat i radnici RiTE „Ugljevik“ zahtijevaju da se riješi ta koncesija i obezbijede dovoljne količine uglja za nesmetan rad do 2050. godine a to se može jedino vraćanjem koncesije „Ugljevik Istok 2““, rekao je Benović.
Kazao je i da Serdarov ništa u Ugljeviku do sada nije uradio ističući da su rađena samo određena mjerenja eksploatacionog polja.
Na pitanje CAPITAL-a zbog čega nisu raskinuti ugovori sa ovim ruskim investitorom umjesto što mu se konstantno izlazi u susret, ministar energetike i rudarstva Petar Đokić tvrdi da nije jednostavno raskinuti ugovor sa „Comsarom“.
Kaže da postoji odredba prema kojoj se on jednostrano može raskinuti, ali je potrebno provesti prethodni postupak, da bi se stvorili uslovi za to, a da postoji čak i mogućnost arbitraže.
„Dakle, mi smo veoma svjesni te činjenice i ne smijemo donijeti nijednu odluku koja bi uvela RS u međunarodnu arbitražu koju bi možda mogli jednog dana da izgubimo i da platimo ogroman novac nekome ko nije uložio ni blizu onoga što bi trebao uložiti kada bi izgradio tu elektranu“, kazao je Đokić.
Na našu konstataciju da je ugovor sa ruskim investitorom potpisan prije više od deceniju, Đokić kaže da su ugovori aneksirani više puta čime su produžavani rokovi za izgradnju termoelektrane.
„U tom smislu nema ništa nelegalno sa stanovišta odnosa prema ovom koncesionaru u ovom trenutku, ali svakako da će se morati u nekom skorom vremenu i to pitanje riješiti. Nećemo moći ostati na ovom odnosu koji je trenutno“, naglasio je Đokić.
Đokić navodi da je za Srpsku i dalje strateški interes da nađe način da se izgradi nova termoelektrana.
Kaže da je to sada mnogo teže nego što je bilo prije 10 ili 15 godina kada su okolnosti na energetskom tržištu bile sasvim drugačije i kada nije postojala evropska politika koja je ograničavala rad termoelektrana.
„Republici Srpskoj je još uvijek jako važno ako bismo uspjeli da nađemo način da izgradimo novi blok termoelektrane Ugljevik 3, zato što je postojeća termoelektrana stara 40 godina i to je samo po sebi problem jer je potrebno ulagati mnogo novca na tekuće održavanje, kapitalne investicije da bi se produžio radni vijek“, kazao je Đokić.
Direktor ERS-a Luka Petrović u razgovoru za CAPITAL ocjenjuje da se oko svega digla bespotrebna prašina. Tvrdi da radnici nemaju razloga za zabrinutost.
„Znam pouzdano da se trenutno ekspropriše zemljište koje će nam omogućiti otkrivku na tolikoj površini u Ugljeviku, da će naš objekat moći raditi do 2036. godine. Dodatne količine uglja koje mi želimo da obezbijedimo moraju se tražiti u ostalim površinama, koje nisu date “Comsaru““, kaže on.
Dodaje da će ERS učiniti sve da RiTE Ugljevik radi što duže. U prilog tome podsjeća na investiciju od 85 miliona evra u sistem za odsumporavanje dimnih gasova izgrađen na termoelektrani što je po njemu dovoljan dokaz o namjerama matičnog preduzeća kada je budućnost RiTE „Ugljevik“ u pitanju.
On ne sumnja da je Vlada RS uradila sve po zakonu kada su koncesije iz Ugljevika dodijeljene „Comsaru“.
Petrović smatra da bi udovoljenje radničkim zahtjevima dovelo do arbitraže koja bi se vjerovatno završila kao i ona sa slovenačkom Elektroprivredom, negativno po ERS.