Srbi prognani iz Hrvatske suočeni su s novim nevoljama. Za minirane, spaljene i do temelja srušene srpske kuće početkom poslednjeg rata, devedesetih godina, nadležne hrvatske vlasti od vlasnika traže da plate raščišćavanje ruševina sopstvenih domova, iako ih na te "radove" nisu ni upozorili, niti im je stigao bilo kakav poziv da ih sami obave, a za koje im, danas, ispostavljaju vrtoglave račune.

Na udaru su, ovih dana, posebno Srbi iz Gospića. Hrvatske vlasti terete ih i do 15.000 evra, u šta su uračunati troškovi mehanizacije, radne snage koja uklanja "smeće", pa im, u zavisnosti od toga koliko je koji od protjeranih Srba imao kvadrata nekadašnje kuće i ari placa, i ispostavljaju račune.

- Nismo mi sami svoje kuće rušili, nismo svojevoljno otišli, spasavali smo sopstvene živote. Zašto bismo, onda, plaćali za ličnu nevolju? - kaže, za "Novosti", Dujo Đaković, prognanik iz Gospića.

Zakon hrvatske države je neumoljiv. Prema ovom aktu koji je građevinskoj inspekciji dao odriješene ruke da naloži uklanjanje srpskih razrušenih domova o trošku njihovih vlasnika - u Gospiću je na spisku više od stotinu srpskih kuća koje podliježu ovom zakonu. Vlasnicima nije pružena prilika ni da se žale, niti da tuže. Većina ih je o ovim potezima lokalnih, gospićkih vlasti saznala iz medija, jer su sva obavještenja bila oglašavana isključivo na oglasnim tablama opštine, tužilaštva, suda...

- Ovo je poslednja faza etničkog čišćenja, a žrtve su postale dužnici dželata - kažu Srbi iz Gospića koji su na spisku dužnika države. - Mi ćemo u ovom postupku, u ovoj nečasnoj priči, zatražiti pomoć i reagovanje države Srbije. Naše nevolje nisu od juče, to je svima poznato, a ova je prevršila svaku mjeru.

Reagovalo je i Udruženje "Veritas". Predsednik ovog udruženja Savo Štrbac kaže da je i na ovom primjeru hrvatska država ozakonila bezakonje, kako bi naslednici žrtava imali teret doživotnog duga. Takvog duga da i ne pomisle da se ikada vrate na porodično ognjište.

- Upozoravao sam na ovu nevolju, bilježio pojedinačne sudbine, govorio i pisao, ali je sve ostalo samo slovo na papiru - ogorčen je Štrbac.

Hrvatskoj državi, saglasni su Srbi iz Gospića, cilj je: nema Srba, nema problema.

- Pritiskaju nas sa svih strana, samo da se tamo ne vratimo - kažu nam. - Troškovi koje nam ispostavljaju, tužbe i presude, prijetnje su i pritisci. U Gospiću kažu da naša imovina ruži grad, da je leglo gmizavaca, a najrječitija poruka je: ili platite ili se ne vraćajte. Ako se vratite, zna se gdje ćete završiti.

GDJE TO NA SVIJETU IMA

- Kuća moje porodice bila je u Ulici Nade Dimić, u naselju Jasikovac - svjedoči Mile Rajičević. - Ne samo moja kuća, već kompletna imovina Srba u ovom dijelu Gospića, početkom jeseni 1991. godine, opljačkana je, zapaljena, a potom i minirana. Ostale su, do danas, hrpe cigala i šuta. To sam naslijedio, a djeca će mi naslijediti dugove uklanjanja te hrpe cigala i šuta. Gdje to još na svijetu ima?

POVRATAK BI BIO UŽAS

Srbi iz Gospića, većina njih, nemaju gdje da se vrate. Povratak bi bio užas, kažu nam. Zato nisu ni podnijeli zahteve za obnovu kuća. Šta da obnovimo, pitaju, sjećanja na strašne dane? Tamo da vratimo djecu, unuke... Zato, govore, nisu ni tražili da im se kuće obnove. Pokušali su da se izbore za isplatu razrušenih domova za koje znaju ko ih je porušio. Ali odgovora nije bilo.