Iako ovaj dan ne spada u najveće crkvene praznike, u narodu se zadržalo nekoliko tihih, ali jasnih običaja koji se i danas poštuju, posebno u porodicama koje drže do tradicije.

Riječ je o ranohrišćanskim stradalnicima koji su život izgubili zbog vjere, među kojima su bili prezviter Pamfil, đakon Valent, Pavle, kao i petorica braće, Ilija, Isaija, Jeremija, Samuil i Danilo. Njima su se pridružili i Porfirije, Selevkije, Teodul i Julijan, koji su stradali jer su pokazali poštovanje prema mučenicima.

Za razliku od velikih praznika, ovaj dan nema razvijene narodne običaje, ali se u crkvenom i narodnom kalendaru smatra danom smirenja. Vjeruje se da sutra ne treba započinjati velike poslove, niti donositi važne odluke na brzinu.

U mnogim krajevima Srbije zadržalo se pravilo da se dan provede mirno, bez rasprava i bez teških riječi, iz poštovanja prema stradanju svetitelja. Nije običaj da se prave velika slavlja, već da se ode u crkvu, zapali svijeća i pomoli u tišini.

Ono što se najčešće pominje jeste uzdržavanje od sukoba. Vjeruje se da svaka izgovorena teška riječ na ovaj dan “duže ostaje”, odnosno da se lakše pretvara u trajan problem.

Zato se savjetuje da se, koliko god je moguće, izbjegnu rasprave u kući i da se dan završi u miru.

Šta je dozvoljeno, a šta se izbjegava

Nema strogih zabrana, ali se kroz tradiciju provlači nekoliko pravila koja se i danas prenose:

ne započinju se novi poslovi bez potrebe

izbjegavaju se svađe i napet razgovor

dan je pogodan za povlačenje i ličnu refleksiju

odlazak u crkvu i paljenje svijeće smatra se posebno važnim

Ovaj datum u kalendaru ne nosi spektakl, već podsjećanje. Na vjeru, na istrajnost i na to koliko tišina ponekad govori više od svega, prenosi Ona.