Smokva privlači gustom krošnjom i slatkim plodovima. Činilo bi se da je idealan kandidat da je posadite u dvorištu, ali naši preci su govorili da je ne teba saditi blizu kuće, i za to postoji sasvim konkretan razlog.

Kako se ispostavilo, glavni problem je korijenov sistem smokve. On je izuzetno razvijen i neumoljivo se pruža tamo gdje ima vlage. Ako drvo raste preblizu kuće, korijenje može pronaći i najmanje pukotine u betonu, uvući se ispod temelja i postepeno uništiti strukturu, posebno tamo gdje je zemljište vlažno.

Korijenje smokve može prodrijeti u vodovodne i kanalizacione cijevi, pritisnuti ih iznutra, što može dovesti do začepljenja, oštećenja i skupih popravki.

Još jedan problem predstavljaju grane i krošnja. Odrasla smokva može razviti veoma široku krošnju koja zaklanja svjetlost prozorima, dodiruje fasadu ili krov i otežava održavanje objekta. U jesen opada velika količina lišća, dok tokom sazrijevanja plodovi često padaju na zemlju, ostavljajući ljepljive mrlje koje privlače ose, mrave i druge insekte.

To, naravno, ne znači da je smokva loš izbor za dvorište. Naprotiv, riječ je o dugovječnom i veoma zahvalnom voću koje može davati plodove decenijama.

Ključ je samo u pravilnom izboru mjesta za sadnju. Kada se posadi na odgovarajućoj udaljenosti od kuće, smokva će uspijevati bez rizika da ošteti staze, temelje ili fasadu, a vlasnicima će svake godine donositi bogat rod ukusnih plodova. Zato iskusni baštovani savjetuju uzgoj smokava na ivici bašte, dalje od zidova, temelja i bilo kakvih podzemnih cijevi.