Slučaj “Gdje je Sara”, na koji je ukazano u istoimenom dokumentarnom filmu, otvorio je Pandorinu kutiju misterioznih smrti i nestanka djece u Banjaluci, a prema do sada prikupljenim informacijama nepoznata je sudbina posmrtnih ostataka najmanje četvoro preminule djece.

 

Aleksandra Blagojević i Miloš Kuprešanin bezuspješno još od 2018. godine traže grob kćerke Sare za koju su im tri dana nakon rođenja u Univerzitetskom kliničkom centru Republike Srpske rekli da je preminula, a nakon nekoliko dana i da je sahranjena.

 

Roditeljima je u banjalučkom Novom Groblju rečeno da dijete nije sahranjeno tu već na Pobrđu, a nakon dvije ekshumacije grobova gdje su im rekli da je dijete, DNK analiza je utvrdila da nije riječ o Sari. Nakon snimanja filma u režiji CIN-a o tome sada se pojavilo još nekoliko ljudi sa istom sudbinom. Tragom priče o Sari utvrđeno je da ni dijete Nataše Stijak iz Brčkog nije sahranjeno pored Sare, kako su im rekli.

 

Advokat Dragan Tolimir, koji je jedan od pokretača priče da bude otkrivena istina, “Glasu Srpske” je potvrdio da se pojavilo 10 do 15 ljudi sa istim problemima.

 

- Osim slučaja “Sara” sada imamo dodatne nerasvijetljene slučajeve, jer se ne zna ko je uopšte sahranjen na mjestu gdje je trebalo da bude sahranjena ta beba. Zajedno sa njom sada imamo četiri slučaja koja su sumnjiva i gdje ne možemo utvrditi gdje se nalaze ostaci - rekao je Tolimir.

 

Potvrdio je da će podnijeti krivične prijave protiv N. N. lica, UKC RS i Gradskog groblja u Banjaluci. Napomenuo je da je direktorima tih ustanova, kao i gradonačelniku Banjaluke slao zahtjev da se sastanu s roditeljima i ponude rješenje, ali do sastanka nije došlo.

 

- Roditelji sada izvlače tri zaključka šta se sve moglo desiti. Prvi je da dijete možda nije umrlo i da je živo te nekome prodato, drugi da su prodati ostaci, odnosno organi djeteta, a treći da se radi o profesionalnoj grešci i da se zbog toga kriju ostaci da to ne bi bilo utvrđeno - rekao je Tolimir.

 

Kako je rečeno u banjalučkom Okružnom tužilaštvu, oni su po službenoj dužnosti otvorili istragu o nestanku i smrti bebe Sare.

 

- Predmet je formiran radi provjere iznesenih navoda, prikupljanja potrebnih informacija i obavještenja i utvrđivanja svih okolnosti. Tužilaštvo je već postupalo u predmetu povodom praćenja trudnoće, poroda, boravka u bolnici Aleksandre Đilas, sada Blagojević i smrti novorođenčeta 8. septembra 2018. godine. Nakon toga je 5. oktobra 2021. godine donijelo naredbu o nesprovođenju istrage protiv UKC-a RS, zbog krivičnog djela nepružanje ljekarske pomoći, jer ne postoje osnovi sumnje da je prijavljeno pravno lice učinilo to krivično djelo - rečeno je u Tužilaštvu.

 

Dodali su da je na odluku oštećena uložila pritužbu glavnom okružnom javnom tužiocu, koji ju je odbio kao neosnovanu, nakon čega je uslijedila žalba glavnom republičkom javnom tužiocu, koji je rješenjem prigovor odbio kao neosnovan.

 

Gradonačelnik Banjaluke Draško Stanivuković rekao je da Gradska uprava, te Gradsko groblje Banjaluka stoje na raspolaganju roditeljima male Sare.

 

- Sva dokumenta i sve papire do kojih možemo doći i koji postoje stavićemo na maksimalno raspolaganje. Razgovarao sam sa savjetnicima iz različitih oblasti da kontaktiraju sa porodicom. Sve što se očekuje od nas, i više od toga, biće maksimalno dostupno - kazao je Stanivuković.

 

Kako je istakao kada je u pitanju Gradsko groblje Banjaluka, tamo postoje i druge stvari na koje se dodatno sumnja.

 

Iz Univerzitetskog kliničkog centra Republike Srpske saopštili su da je film “Gdje je Sara”, što se tiče nadležnosti UKC-a, napravljen tendenciozno.

 

- Ima za cilj potpunu diskreditaciju zdravstvenog sistema Srpske i stvaranje prostora za spekulacije. Mnoge važne činjenice su izostavljene. Smatramo da je potrebno da nadležne institucije utvrde činjenice te na osnovu toga da bude donesena ispravna odluka i formirano mišljenje, jer javni prostor nije niti može biti ni sud ni sudnica - saopšteno je iz UKC-a RS.

 

Napomenuli su da su oni ispoštovali sve medicinske protokole u liječenju pomenute trudnice i novorođenčeta i zakonske regulative na osnovu kojih je urađena obdukcija. Istakli su da u arhivi imaju i potvrdu o preuzimanju pokojnika od strane Gradskog groblja Banjaluka te pojasnili da u njihovoj nadležnosti nisu organizovanja ukopavanja, sahranjivanje i ekshumacije.

 

Na saopštenje UKC-a za Glas Srpske odgovorila je autorka filma Jelena Jevtić, novinarka Centra za istraživačko novinarstvo.

 

Jevtić navodi da su UKC i Gradsko groblje Banjaluka povezani organi, koji imaju ugovor o saradnji i dio su jednog lanca i jednog sistema. Navodi da je ovaj film pokazao da taj njihov sistem ne funkcioniše. A, kako kaže, kad sistem ne funkcioniše građani su ti koji moraju da ga pokrenu i samim tim se javni prostor pretvara u sud i sudnicu.

 

- Ovi roditelji su pet godina čekali da se uradi nešto, da se nađe tijelo djeteta i sad kad se javnost uključila oni poručuju da javnost nema pravo da sudi. U društvima u kojima svako rado svoj posao nema potrebe da javnost bude sud i sudnica - poručila je Jevtić.

 

 

 

Što se tiče važnih činjenica za koje u UKC navode da su izostavljene, pa navode potvrdu o preuzimanju pokojnika.

 

- Ta potvrda o preuzimanju pokojnika zaista postoji, to je dokument koji potvrđuje da je sanduk sa pokojnikom prevezen na Novo groblje, samo što se u ovom slučaju pokojnik pretvorio u komade bebe u flaši „Koka kole“, zaključila je Jevtić.