Pri kraju četvrte decenije života odlučila je da se pridruži  suprugu Mladenu koji već dvije i po godine vozi kamione evropskim auto – stradama. Slobodanka kaže da se sjedište firme za koju će voziti kamion nalazi u Mađarskoj. Kada položi još jedan ispit u Mađarskoj, pridružiće se mužu i formiraće dvojnu posadu jednog kamiona.

Voziće zajedno i naizmjenično na relacijama dugim i po nekoliko hiljada kilometara. Slobodanka ističe da kod nje nema nikakve bojazni ili straha, kada je u pitanju sjedanje za volan kamiona. Kaže da je od malih nogu željela da vozi kamione. Nema izražen afinitet, niti želju da vozi autobus, ali su joj kamioni, kako kaže, prirasli srcu.

Slobodanka duguje zahvalnost za nesebičnu pomoć i znanje koje joj je tokom obuke prenio instruktor Miljan Trifković, koji joj je, dok je polagala vozački ispit za „C“ kategoriju, vožnja kamiona, detaljno objašnjavao kako treba da postupa kada vozi kamion sa prikolicom.

„Vozački ispit za „B“ kategoriju položila sam u 2000. godini, prije 18 godina. Već sedamnaest godina sam na birou kao nezaposlena, a do sada, sa 37 godina života, imam svega oko dvije godine radnog staža. Dijete sam palog borca. Moj suprug Mladen je prije dvije i po godine otišao u Evropu, da vozi kamione, te sam odlučila da mu se pridružim. Imamo  petnaestogodišnjeg sina, koji završava osnovnu školu. Nije mi bilo lako da presiječem i da donesem ovakvu odluku. Ne vidim da će na ovim našim prostorima doći do nekakvog poboljšanja stanja. Konkurisala sam više puta u velikim trgovinskim lancima, ali nisu me pozivali, čak, ni na razgovor. Odlučila sam da prekratim višegodišnje muke. Prisiljena sam na ovaj korak, a bilo je i revolta koji sam godinama potiskivala u sebi“, kaže Slobodanka.