Zašto testiramo bebe?

Nagluvost i gluvoću je neophodno otkriti što ranije, da bi se adekvatnom i pravovremenom rehabilitacijom i eventualnom terapijom omogućio razvoj govora i jezika a samim tim intelektualni, emocionalni i socijalni razvoj. Blaža oštećenja sluha kod djeteta se u porodičnim uslovima ne primjete uvijek lako. Nedostatak govora je kasni znak nagluvosti.

Bez skrininga sluha prosečno vrijeme za otkrivanje nagluvosti je 18 mjeseci, a habilitaciju/rehabilitaciju bi trebalo započeti sto ranije (već u uzrastu od 6 mjeseci).

Kako i kada radimo skrining sluha?

Skrining sluha je nepohodno uraditi svim bebama što ranije po rođenju. Idealno vrijeme za izvođenje testa je u uzrastu od mjesec dana. Skrining na oštećenja sluha je obavezan, naročito kod beba kod kojih postoji neki od faktora rizika za oštećenje sluha (nizak Apgar skor-ocjena koju beba dobija na rodjenju, telesna težina na rođenju manja od 1500 g, pozitivna porodična anamneza, urodjene anomalije, nedostatak kiseonika prilikom porođaja, primanje lijekova koji mogu dovesti do oštećenja sluha-gentamicin, virusne intrauterine infekcije u prvom tromesečju…).

Koristimo TEOAE metodu (tranzitorna otoakustička emisija) koja je jednostavna i pouzdana, za bebu bez bola i neprijatnosti, traje nekoliko minuta.

Izvodi se postavljanjem mekane olive u spoljašnji ušni kanal bebe i registrovanjem signala na aparatu. Ukoliko je beba prošla test ranog otkrivanja oštećenja sluha to znači da je njen sluh uredan. Pozitivan nalaz na oštećenje sluha najčešće nastaje iz nekih banalnih razloga, kao što su prisustvo plodove vode u ušima, kolaps spoljašnjeg slušnog kanala, prevelika buka u prostoriji u kojoj vršimo testiranje, čujnog disanja na nos bebe koju testiramo. U ovim slučajevima, beba se poziva na još jednu kontrolu krajem prvog meseca.

Ukoliko ni tada nalaz ne bude uredan, radi se nešto kasnije, poslije trećeg mjeseca detaljnije audiološko ispitivanje, da se potvrdi ili isključi sumnja na oštećenje.
 

PR