Po zanimanju rudarski tehničar, zahvaljujući trudu i ogromnoj ljubavi, brzo je sticao znanje. Sada, kaže, čim pogleda kravu zna šta joj je potrebno. Ima 20 grla francuske rase limuzin u punoj snazi, pored teladi i junica. Mušku telad prodaje za tov, a žensku ostavlja za priplod.

- Više od pola godine pronalaze same hranu u prirodi, to pojeftinjuje uzgoj i smanjuje troškove. Naravno u tom periodu pripremamo hranu za tih 4,5 mjeseci koje će provesti u štalama. Za jedno grlo treba oko 2 hektara površine što za zimu što tokom ljeta, kod mene imaju tri hektara po grlu. Za 20 grla samo u ljetim mjesecima treba obezbijediti 2 tone vode. Treba voljeti to i trebaju uslovi, na prvom mjestu voda i prostranstvo, ali se isplati - priča Dragić za portal InfoBijeljina.

Krave hrane telad po tri, četiri, pa čak i šest mjeseci. Zbog prirodnog teljenja koje krave same obavljaju smanjeni su i veterinarski troškovi. Rijetke su komplikacije.

- Ako se desi da se oteli u nekom kriznom periodu, kad je kiša, snijeg loše vrijeme, desi se da dođe do upale pluća kod teladi, to je jedini problem. Drugi su krpelji, a tu ni veterinari ne mogu ništa, ja pokušavam bar nekim tečnostima da ih zaštitim. Ako na vrijeme primijetiš može da se izliječi. Sve je u prirodi, bik je s njima cijelu godinu teljenje u prirodi, sve je prirodno nema ništa vještačko - kaže farmer. 

Sav posao,uglavnom, obavlja sam. Najveća obaveza je priprema hrane za zimu kada mu je neophodna pomoć, ali nastojaće da nabavkom dodatne mehanizacije bude što samostalniji. Vjetar u leđa su mu podsticaji, a za bolji položaj uzgajivača goveda u sistemu "krava - tele" zalaže se i Udruženje.

- Do 600 maraka ide za čistu rasu, zavisi koliko para ima u budžetu. I prodaja teladi dobro ide, od 10,11 do 13 maraka kilograma žive vage. Malo ima problema kod starijih krava koje niko neće da kupi kroz papire kroz PDV-a, ali snalazimo se - pojašnjava Dragić. 

Sa nepreglednog prostranstva goveda će uskoro u štalu do aprila. Hrani ih isključivo travom, sijenom i silažom i ne daje koncentrate, međutim, sertifikovanje organske proizvodnje neizvodljivo je zbog blizine industrijskog objekta. Radenko je mnogo vezan za svako grlo, a i ona za njega. Tele, staro 4 mjeseca, koje je poklonio zetu udaljenom 10 kilometara, pobjeglo je i samo se vratilo na pašnjak. Svako grlo ima svoje ime - Šarenka, Buvica, Peljavka, a mezimče koje se izdvaja po boji je tele Bjela. Na porodičnom imanju u zaseoku Trnačko Radenko puni baterije. Ako neka od tri kćerke ili zetovi budu željeli da se posvete uzgoju goveda i povećaju njihov broj rado će ih, kaže, podržati i prenijeti znanje.