Istraživanja pokazuju da žudnja za određenom hranom može biti povezana s nekim vrstama raka, uključujući rak dojke i jajnika. Baš kao što žudnja i odbojnost tokom trudnoće obično nestaju nakon rođenja bebe, promjene u ukusu uzrokovane rakom takođe nestaju nakon liječenja.

„Mnogi doktori vjeruju da im tijelo šalje signale mnogo prije dijagnoze. Jedan od najneočekivanijih je iznenadna i gotovo opsesivna želja za određenom vrstom hrane. Dva do tri mjeseca prije dijagnoze bolesti, osoba može postati opsjednuta hranom koja joj se ranije uopšte nije sviđala. Nije to samo ‘želim slatku poslasticu’, već tijelo vrišti: ‘Daj mi ovo odmah’.“

Slatkiši, kiseli krastavci, mliječni proizvodi

U jednom intervjuu, prenosi Govorise, doktor je rekao: „Kod pacijenata sa tumorima gastrointestinalnog trakta jaka želja za slatkišima se pojavljuje nekoliko mjeseci prije dijagnoze. Ljudi jedu sladoled po kilogramu, iako ih ranije nisu zanimali slatkiši. Objašnjenje je jasno – ćelije raka brže koriste glukozu od zdravih ćelija, pa mozak počinje da programira ponašanje kako bi ‘hranio’ bolest.“

Treba dodati da i neki drugi stručnjaci naglašavaju da su prije svega hitno potrebna dalja istraživanja i da je ideja, na primjer, da treba izbjegavati šećer kako bi se spriječio rast raka – neosnovana. Još nema dokaza da je žudnja za šećerom simptom raka, a navodna veza između raka i šećera je duga i složena, prenosi N1info.ba.

Jedan influenser je takođe izvestio o ovom neobičnom fenomenu, ali je spomenuo potpuno drugačije vrste hrane.
Između ostalog, u videu koji je na Instagramu pogledalo skoro dva miliona ljudi, otkrila je slučaj žene koja je kasnije saznala da ima rak bubrega i tvrdila da može piti „sok od kiselih krastavaca direktno iz čaše uz kolačić“. Druga osoba je navodno postala opsjednuta mliječnim proizvodima. Porodica je mislila da je to samo „prelazna faza“.

Istraživači na tragu fenomena

Neka istraživanja takođe sugerišu da nije toliko važna vrsta hrane, već stvarne promjene u prehrambenim navikama, bilo da se radi o povećanoj ili potpuno smanjenoj želji za hranom.

Prije više od 40 godina, dr Tarstan Brvin iz Instituta za onkologiju u Glazgovu izvestio je da je svaki četvrti njegov pacijent opisao kako je, u mjesecima koji su prethodili dijagnozi, naizgled neobjašnjivo izgubio apetit za hranom ili pićem u kojima je ranije uživao.

Jedan je rekao da mu je čaj postao „odvratan“, drugi da sir „ima ukus žvakaće gume“, a treći da su kobasice postale „gumene“. Sve je to nestalo kada su započeli liječenje raka.

U pregledu studija iz 2022. godine, koje su analizirale sedam istraživanja na ovu temu, italijanski istraživači su, između ostalog, primijetili da „žudnja za hranom može biti povezana s rakom dojke, limfomom, rakom jajnika i endometrijuma“.

U članku objavljenom u Međunarodnom časopisu za istraživanje okruženja i javnog zdravlja, istraživači su naveli da pacijenti pokazuju veću želju za hranom uopšte i za određenim grupama hrane, poput brze hrane, slatkiša, ugljenih hidrata, skrobne hrane i masti.

Potrebna su dalja istraživanja

„Snažno preporučujemo praćenje prehrambenih navika kod pacijenata oboljelih od raka, kako prilikom prve posjete, tako i tokom praćenja, kako bi se na vrijeme otkrile sve promjene u prehrambenim navikama“, navode istraživači.

Međutim, naglasili su da zbog ograničenog broja studija „još uvijek postoji velika praznina u znanju“.
„Bolje razumijevanje prehrambenih navika pacijenata i preživelih od raka izuzetno je važno za pružanje odgovarajuće zdravstvene podrške“, dodali su.