Semberski povrtari gube bitku sa uvozom: Bore se sa lošim vremenom, a onda preniskim cijenama
Dok se domaći povrtari bore s vremenskim neprilikama, sve veći problem im predstavlja nemogućnost prodaje svojih proizvoda. Iako hladnoća, kiša i manjak sunca negativno utiču na rod tikvica i krastavaca, proizvođači ističu da ih više pogađa nelojalna konkurencija iz uvoza. Zbog nižih cijena i vizuelno atraktivnijeg izgleda, uvozna roba potiskuje domaće povrće sa rafova, a povrtari ostaju s neprodanom robom i minimalnom zaradom.
Zašto domaći povrtari gube bitku sa uvozom? Rataru Miloradu Zariću, iz sela Crnjelovo, prodaja predstavlja veći problem od vremenskih neprilika.
Hladna jutra i padavine zadaju glavobolju povrtarima, jer ove vremenske prilike ne odgovaraju ni povrću na otvorenom, ni u zaštićenom prostoru. Tikvica obolijeva i trune. Krastavac u plastenicima izložen je napadu biljnih bolesti i štetočina, a zbog nedostatka sunca daje i manje roda.
- Prošla godina je bila daleko povoljnija što se tiče nabira krastavca i tikvica. Krastavac se inače bere na treći dan, sad mu treba pet dana da se bere i pored toga da recimo za 50 - 60 posto manje nabira nego što bi trebalo. Odbacuje dosta roda zbog nedostatka sunca, a nije dovoljno visoka ni temperatura. Prije Đurđevdana duplo više se bralo. Navikli smo na vremenske neprilike, mnogo veći nam je problem prodaja jer cijene budu bagatelne ili ne može da se proda. Vrećica od 10 kilograma krastavca košta od 7 do 15 maraka, u zavisnosti od ponude - kaže Zarić za portal InfoBijeljina.
Svake godine, tvrdi, muku muče sa robom iz uvoza koja obara cijenu njihovih proizvoda.
- Moramo biti povoljniji od Albanije, Grčke, Makedonije da bi se kupovala naša roba, a naša proizvodnja je skuplja tako da je to teško izvodljivo. Nemamo mi ništa protiv uvoza u tim periodima kad nema našeg povrća jer nemamo dovoljnu proizvodnju. Recimo sad se uvozi paradajz, paprika što nam ne smeta, al kad stigne naša roba trebalo bi zaštiti naše tržište i zabraniti uvoz. Uvozna recimo tikvica je daleko ljepša kad se gleda, a kod nas je kupac naučio da kupuje očima. Svima puna usta priče o nekakvoj zdravoj hrani. Naša tikvica nije tretirana ničim, a ta uvozna ja ne znam kako je proizvedu stoji friška sedam dana, naša nakon dva dana zavene - priča Zarić koji smatra da bi trebalo u marketima odvojiti uvoznu robu od domaće pa da kupci sami biraju.
- Ovako sva roba stoji na jednoj hrpi iz Egipta, Tunisa, Turske, Albanije. Mislim da je naša roba daleko kvalitetnija i ukusnija od uvozne - kaže ovaj poljoprivrednik koji proizvodi povrće na desetak hektara.
Ove godine jedino kupus ima bolju cijenu u odnosu na prošlu godinu. Kilogram košta od 70 - 90 pfeniga, a lani je cijena pala na deset pfeniga pa nije imao računa ni da ga sječe.