Savine “crne trojke”
Ne pamtim Partizana onako tečnog, brzog, koji napada u talasima sa prostom željom dati go više od protivnika. U stvari kad se vrate sjećanja, imao je on sve to u vremenu Đanija, Mijata, Save... Biti Delija a pisati o Partizanu...Hm. Šta i kako? Teška rabota. Ali poslije viđenog prošlog četvrtka...
Savo Milošević, sembersko dijete koje su prije tri decenije neki ljudi, poslije smazanog bureka iz "Bisera", dok se čekalo na prevoz i ogladnilo, odveli na JNA, nikada ružnu riječ nije rekao na račun Zvezde. Ako ništa drugo možda je to taj razlog koji tjera na pisanje ovih redova.
Elem, kako god, Savo Milošević je donio nešto novo u redove tima koji to postaje biti. Konačno. Tim! Zajedništvo! U kojem se zna ko šta radi, za šta je zadužen na terenu, kakva mu je uloga. Savo je to sve složio.
Čitao sam, i čudio se, zašto toliko mjesecima priča, najavljuje dolazak Asana, i onda u četvrtak vidite zašto je toliko govorio o tom Japancu, kojeg su na prvom slikanju u podtribinskog prostoru stadiona JNA mnogi sarkastično "oslikali kao pjevača Milana"!? Savo je i o Sadiku govorio dugo, gotovo svakodnevno ga branio od zajedljivih komentara u BG.
U Semberiji su neki tog momka već opisali kao "pritku" (tanko drvo uz koje raste boranija i drugo povrće). Sumu, najviše plaćenog igrača u ko zna koliko posljednjih godina na "JNA" , Savo je vratio iz statusa zaboravljenih. Ta "strana trojka" u četvrtak je povukla sve druge za sobom, odnosno prema golu Turaka, dali su tri a mogli su barem još toliko.
Da se nešto novo događa u redovima "vječitog rivala" vidjelo se još u finalu Kupa Srbije, da Savo sa saradnicima daje nešto Partizanu. A toliko mu je toga dao u igračkom periodu. Želio mu je dati i u kancelariji, ali mu nisu dozvolili.
Savo nikada nije bio istinski dio podtribinskog prostora JNA (pokušavao je biti, pošteno, čistim srcem, ali nije se mogao dugo zadržati). Izgleda da je njegov prirodni prostor na otvorenom, nekad na travi, a danas pored nje. Oni gore u loži su svijet za sebe, vidjećemo dokle će trpiti Savu.
Neke druge Partizanove legende bile su kratko na Savinom sadašnjem mjestu. "Bez jakog Partizana nema jake Zvezde, i obrnuto" krilatica je iz komunističkog perioda.
U vremenu Toleta, hapšenja Džajića, i drugih stvari iz "crne kuhinje" ta krilatica je potpuno nestala. Savo Milošević je čovjek koji je još čuva u sebi!
D. G.